" Znate nalazi su stigli.. I nisu dobri... Vaš otac na mozgu ima nekakvu sjenu.Kao tumor.. Ponovili smo nalaze i sigurni smo.. Znamo da vam je ovo malo naglo,............................. dalje nisam čula.. Počela sam plakati, kratko, pa sam obrisala suze i smirila se.Otišla san mu to reči, ali nisam tila da me vidi uplakanu, pa sam izašla ispred.. Još jednom sam zaplakala, jako iz srca, i vratila se unutra da mu kažem sve.. I eto, to je to.. 10.12. ču nekako zauvik pamtit.. U jednom trenutku sve ostalo je palo u drugi plan, a tumor na mozgu više mi neče biti nešto strano, o čemu sam čula da govore na tv-u, nego dio života koji ču pokušati svim snagama prebrodit.Još sam u laganom šoku.. Ni suza više da mi potekne.. Iduća 2 dana če radit pretrage, da vide jeli dobročudni, zločudni, i jeli to šta su vidjeli jedini ili ih ima još.. Kad saznamo šta je tono, lakše čemo se boriti protiv toga.. A ja?.. Ja moram bit jaka, jer sam mu najbliža obitelj, a ljudi moji.. OBITELJ JE SVE..