Nisam znao kako da započnem ovu storiju punu ogorčenja prema tehničkom napretku i njegovim, po mene, kobnim posljedicama, jednostavno nisam smagao snage da otvorim tekst editor pa sam se ubio Toolom, pročitao trideset i dvije strane PhilipDickovog romana, odmeditirao turu i evo me, spreman kao njemački vojnik ' 46 da skinem mačku s drva, ili japanski, iste godine, da pomogne starici da prijeđe preko ceste, spreman sam da vam priopćim što me ovaj put u busu natjeralo da se busam glavom o pesnicu i ponavljam u sebi« Pamti svaku riječ, intonaciju, pokret i reakciju, pamti... ili nemoj