Ta je povijest teološko-politička koliko je i povijest neprijatelja (raspoređena po topografskim i geopolitičkim linijama Židov, Arapin), povijest koja se nastavlja osvetom, kada država Izrael (ali postoje drugi) nastavlja biti smatrana sekularnom, politički modernom i demokratskom (osim ludih " fundamentalista " koji čine ograničenu, iako opasnu, manjinu) a njezini " neprijatelji " bez političkih zahtjeva, demokratske kulture, i čega već ne.