društveno nije ništa drugo nego državno, samo što je riječ zakamuflirana. prijašnja država (jugoslavija) je nasilno oduzela privatnim osobama imovinu. zaplijenila je. o tome sam već pisala na primjeru brodogradilišta viktor lenac. dakle, ništa nije bilo privatno radničko, već su radnici samo upravljali državnom, prethodno opljačkanom imovinom, za što su primali plaće. nitko nije prošao bez plaće, pa da bi imao pravo na još nekakvu naknadu. ova država je možda trebala pronaći prijašnje vlasnike, odnosno njihove nasljednike i njima u stopostotnom iznosu vratiti oduzetu imovinu. međutim nije. smislila je model privatizacije po kojem su radnici dobili 50 % popusta na dionice, a ostatak mogli otplatiti u roku od 5 godina, beskamatno. i što su radnici napravili sa svojim, još neotkupljenim dionicama, prodali ih torbarima. i što sad?