Taktičke i borbene sposobnosti ove klase bile su naglašene velikim brojem torpednih cijevi i velikim borbenim kompletom torpeda.

To je svojevrstan povratak na izvorne zadaće razarača kad im je jedina zadaća bila zaštita bojnih brodova (kasnije i nosača aviona) od napada brzih torpednih brodova (zbog toga su iz zvali razarači torpednih brodova).

Naoružanje uključuje dva četverostruka lansera protubrodskog raketnog sustava C-802/Ying Ji-2, YJ-2 (CSSC-X-8, Saccade), protuzračni raketni sustav FM80N/Hong Qi, HQ-7 (kopija francuskog sustava CSF-Crotale dosega 8 do 12 km), novi dvocijevni automatski top PJ33A kalibra 100 mm sličan onom koji je postavljen na razarače klase Luhu, četiri dvocijevna topa Tip 76 A kalibra 37 mm, dva peterocijevna lansera protupodmorničkih projektila Tip 87 (kineska inačica ruskih bacača RBU-1200 dosega 1200 m) i šest torpednih cijevi promjera 324 mm.

Na osnovama MM 38 razvijen je projektil MM 39 namijenjen lansiranju iz zraka i projektil SM 39 namijenjen lansiranju iz torpednih cijevi podmornica.

Imala je borbeni komplet od osam torpeda, koja su se mogla ispaliti iz šest torpednih cijevi, od kojih su dvije vanjske bile kaveznog tipa i montirane na palubi.

U slučaju da podmornica manevriranjem izbjegne prvi, drugi se napad mogao izvesti pomoću torpednih cijevi na krmi.

Protupodmorničko djelovanje oslanja se na još nepoznatu inačicu torpeda i šest jednostrukih torpednih cijevi.

Ugradit će im se šest torpednih cijevi najvjerojatnije za njemačka SUT torpeda, torpeda F-17 Mod 2 ili američka torpeda Mk.48, s mogućnošću ispaljivanja i projektila SM 39. Za vrijeme posjeta malezijskog ministra obrane Dato?

Iz tih torpednih aparata moglo se ispaljivati tada najsuvremenije sovjetsko protupodmorničko torpedo SET-65 Jenot-2, koja su u operativnu uporabu ušla 1965. godine.

Iz istih torpednih uređaja mogla su se ispaljivati i nešto starija torpeda 53 - 65 K.

Mada talijanska podmornička flota nije bila osobito razvijena, torpedo je bio glavno naoružanje manjih eskortnih ratnih brodova, poput razarača ili torpednih čamaca, a bio je i dio uobičajene opreme za veće plovne jedinice, poput bojnih brodova i krstarica.

Austro-ugarske ratna mornarica imala je veliku flotu torpednih čamaca, od kojih su mnogi imali bazu u Puli.

HMS Torbay je prva jurišna podmornica na nuklearni pogon klase Trafalgar koja je opremljena Block IV projektilima lansiranim iz torpednih cijevi.

Temeljno naoružanje sastoji se od osam protuzračnih SA-N-8 Gremin ili SA-N-10 Gimlet projektila a na pramčanom čelu nalazi se šest torpednih cijevi kalibra 533 mm namijenjenih protubrodskim torpedima 53 - 65 ili protupodmorničkim torpedima TEST 71/76 ili superkavitirajućim podvodnim projektilima VA-111 Shkval.

Uz dužinu od 56 metara, 35 članova te šest torpednih cijevi, mogla je zaroniti do 300 metara dubine.

Bile su opremljene relativno malim i slabim diesel-električnim pogonom i naoružane s šest torpednih cijevi kalibra 457 mm.

Međutim, to je bio znak koji je trebao Amerikancima i oni su na japanske nosače poslali koordinirani napad sastavljen od lovaca, torpednih zrakoplova i bombardera za obrušavanje.

Primjerice, u blizini Pule, koja je u to doba bila strateški važna luka, pronađeno je dvadeset olupina, među kojima niz podmornica, razarača i torpednih čamaca.

Obje spomenute podklase (U139 - U141 i U142) imale su po šest torpednih cijevi kalibra 500 mm, koje su bile ugrađene u konfiguraciji četri cijevi u pramcu i dvije u krmi podmornice.

Dugačka oko 67 metara i površinske istisnine 1765 tona, opremljena je sa šest torpednih cijevi i može nositi 18 torpeda.

Bio je poznat kao projektant podmornica i torpednih lansera koji su predstavljeni u Rusiji, Francuskoj i Njemačkoj.

Gradnja u riječkom brodogradilištu završena je 23. studenoga 1906. Samo šest dana poslije, 29. studenog, potpisan je ugovor o gradnji šest razarača i deset torpednih čamaca.

Uvijek je lijepo čuti nešta ovako, ali je za obranu Irana najbitniji sustav tisuča malih torpednih čamaca, te podmornice, pa ako ih napadnu ima da se američki nosači brodova pretvore u podmornice prikaži cijeli komentar

Na Barjacima i Novoj Pošti prijetili su topovi od 88 mm, dok je potkop Jastog na Novoj Pošti bio sklonište torpednih i raketnih čamaca.

Krstareća raketa Scalp Naval će se prema službenim izvješćima iz MBDA koristiti najvećim dijelom konstrukcijskih komponenti koje se ugrađuju i u zrakoplovnu inačicu - raketu Storm Shadow/Scalp EG ali će određene modifikacije na njoj svakako biti potrebne zbog prilagodbi koju zahtijevaju uvjeti lansiranja iz torpednih cijevi zaronjene podmornice ili vertikalnog brodskog lansera.

Tijekom 1970. počela je proizvodnja HJ-5 (školski dvosjed), a nekoliko godina kasnije i izvidničkog HZ-5. Rađene su i razne mornaričke inačice torpednih bombardera i aviona za izviđanje i navođenje protubrodskih projektila.

Taj je brod torpediran od strane talijanskih torpednih čamaca u početku Prvoga svjetskog rata u vodama Premude.

Obavljene modifikacije na klasi Brumaire uključivale su između ostalog i promjenu akumulatorskih baterija, promjenu tipa vanjskih torpednih cijevi te promjenu forme lakog trupa.

Naoružanje navodno obuhvaća osam torpednih cijevi koje su pomaknute više prema sredini broda kako bi se u pramcu dobio prostor za velik kuglasti niskofrekventni aktivno/pasivni sonar.

Taj kredit omogućio je mornarici izgradnju 12 razarača i 36 torpednih čamaca, što je predstavljalo znatan broj koji nikada prije nije viđen.