Od Eusebia, koji je ' sam sebi predak ', do Cruyffa, ' čuda vitkosti ', i dalje, prema Bestu, koji je šezdesetih bio ' popularan kao Bitlsi, kao Bitsli i Roling Stounsi zajedno ', on produžuje do svoga nasljednika, ' buntovnika ' Cantone; kratko prema Maradoni, čiji je fudbal ' strašan i lep kao vrh vulkana u snegu ' a onda natrag, Streljcovu, koji odbija kći nekakvoga apartčika i završava u sibirskom logoru, da bi se, nakon sedam godina robije, vratio na teren i odmah s Torpedom osvojio prvenstvo SSSR-a; pa na lijevu stranu, prema Savićeviću, koji ' jeste u driblingu kao Eol, kao harfa... '