Ovaj kostarikanski trombonist, skladatelj i aranžer je savladao i usavršio nevjerojatan raspon glazbenih stilova, a njegova suradnja s glazbenicima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon and Toshiko Akiyoshi iskušala je ne samo njegovo umjeće i raznolikost talenta, već ga i natjerala na neumorno istraživanje nekih od najsloženijih i najzahtjevnijih glazbenih oblika našeg vremena.

Sunday Nights uz gostovanje Toshiko Akiyoshi

Svirajući s glazbenim veličinama kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon i Toshiko Akyoshi izbrusio je svoju« Luisovu »specifičnu izražajnost.

Kao bariton saksofonist stalni je član HGM Jazz Orchestra Zagreb sa kojim ima priliku svirati sa vrhunskim jazz glazbenicima među kojima su: David Liebman, Peter Erskine, John Hollenbeck, Miljenko Prohaska, Jim McNeely, John Thomas, Deborah Brown, Toshiko Akiyoshi, Kokan Dimusevski i mnogi drugi.

No to nije sve - Toshiko Akiyoshi, Monty Alexander, Terence Blanchard, Randy Brecker, Dee Dee Bridgewater, Regina Carter, Billy Cobham, Kurt Elling, Jim Hall, Roy Hargrove, Dave Holland, Lee Konitz, Wynton Marsalis, Nicholas Payton, Dianne Reeves, Sonny Rollins i Gonzalo Rubalcaba, još su neki od šezdesetak jazz glazbenika s kojima je autor Davor Hrvoj imao čast raditi intervjue i objaviti ih u knjizi Jazz Vibrations.

- Moje ime je Genpo Döring, oženjen sam sa Toshiko Miyazaki, imamo troje djece, živimo u Zen samostanu Shoboji u Dinkelsherbenu pokraj Augsburga u Njemačkoj.

Pripremajući sve za sprovod, njezina obitelj se okuplja: kćer Miho i sin Akiyuki sa suprugom koju Toshiko prvi puta upoznaje jer par živi Kaliforniji.

Igrom slučaja, Toshiko saznaje da je njen suprug imao aferu sa starijom ženom kojoj je odlazio svakoga četvrtka govoreći joj da ide na tečaj kuhanja.

HGM Jazzorkestar ponosan je na još jedan nastup uz sjajnog Luisa Bonillu, glazbenika koji u svojoj karijeri bilježi suradnju s velikanima kao što su: McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto ili Toshiko Akiyoshi.

Uspješna suradnja s velikanima kao što su McCoy Tyner, Dizzy Gillespie, Lester Bowie, Tom Harrell, Freddie Hubbard, Astrud Gilberto, Willie Colon i Toshiko Akiyoshi svjedoči o Bonillinim vještinama i raznolikosti njegova talenta, ali i o velikoj predanosti istraživanju najkompleksnije i najzahtjevnije glazbe našeg doba.

Toshiko je bila preosjetljiva još od djevojaštva: to joj je bilo u naravi.

Toshiko je bila zaprepaštena da njezin suprug raspravlja o užasnu događaju kao da nije ništa više nego zabavni incident kojem su slučajno bili nazočni.

Toshiko je bila sigurna da je liječnik iz zlobe izveo cijelu stvar.

Taj bešćutni postupak prema novorođenu djetetu uvrijedio je Toshiko.

Toshiko mu nije rekla ništa o tome, bojeći se da bi mislio da je odveć meka i sentimentalna; ipak, scena se urezala duboko u njezin mozak.

Toshiko, čiji je život protjecao u udobnosti, osjećala je žestoko nesreću nezakonita djeteta.

Napustili su noćni klub i Toshiko je ušla u taksi koji je njezin suprug pozvao za nju.

Toshiko je kroz prozor zurila u nasmiješeno suprugovo lice i zapazila njegove snažne, bijele zube.

Makar to dijete odraslo ne znajući za tajnu svog rođenja, ono nikada ne može postati poštovanim građaninom, razmišljala je Toshiko, slijedeći isti red misli.

Bila je topla, naoblačena travanjska noć, ali su misli na budućnost činile da se Toshiko osjeća hladno i jadno.

Toshiko Akiyoshi prva je Japanka na uglednom koledžu Berklee, prva žena dobitnica nagrade Najbolji aranžer i skladatelj časopisa " Downbeat " te vlasnica prestižne titule NEA Jazz Master američke Nacionalna umjetničke zaklade.

Priča je počela u jednom jazz klubu u Tokiju gdje je mladu Toshiko Akiyoshi otkrio pijanist Oscar Peterson tijekom svoje turneje po Japanu.

Akiyoshi kasnije seli u Ameriku i postaje poznata kao pijanistica, ali i kao skladateljica te voditeljica Toshiko Akiyoshi Jazz Orchestre.

U daljini Toshiko je zapazila iglice svjetla koje su dolazile iz blokova visokih uredskih zgrada.

Nema dvojbe, Toshiko je izvlačila stanovito zadovoljstvo iz svojih sumornih misli: bez prestanka je njima mučila sebe.

U toj točki čuveni nizovi trešanja prostirali su se pred Toshiko u svoj svojoj čistoći.

Obično kad bi hodala u prometu Toshiko bi se ustrašeno priljubila uz svoga pratitelja, ali noćas je srnula sama između automobila i trenutak poslije stigla do duga uskog parka, koji graniči s Palačinim jarkom.

Novinski papir, mislila je Toshiko, dok se njezina misao još jednom vraćala onom događaju.

Izgubljena u tim mislima, Toshiko je hodala parkom.

Toshiko je polako hodala stazom pod cvjetanjem koje je raskošno visjelo odozgo.