degradacija kreće od visoke šume (borove, može i hrasta medunca, ali to je u sjevernijim dijelovima mediterana) - da ne duljim, probat ću skratiti maksimalno. dakle, pod visokom šumom smatramo stabla koja su izrasla iz sjemena. degradacijom, (pretjeranom sječom, požarima, negativnim utjecajem stoke) šuma prelazi u panjaču-još uvijek se radi o šumi, ali to je tzv. niži uzgojni oblik. dakle, iz panjeva tjeraju izbojci iz kojih izrasti stabla. ta su stabla redovito manjih visina nego stabla iz sjemena. ovo još nazivamo i niskom šumom. u oba slučaja imamo vertikalni sklop-to jest., imamo sloj stabala, sloj grmlja i sloj prizemnog rašća... daljom degradacijom niske šume nastaje makija (kod hrasta crnike), odnosno šikara kod medunca... kod makije nestaje vertikalni sklop... meaning da su u istoj visini grmlje i stabla. makiju uglavnom sačinjavaju visoki grmovi, visina sklopa je oko 5 metara otprilike. makija je vrrrrrrrrlo gusta, strašno veliki broj biljaka na jedinici površine. to je čini neprohodnom. tu se još uvijek nalazi određen broj stabala-tako da određenim uzgojnim zahvatima možemo prebaciti u viši uzgojni oblik... ono što je bitno napomenuti je da je makija prisutna na cijeloj površini... uglavnom (koliko me pamćenje služi: misli:)... slijedeći degradacijski stadij je garig... garig je raskidan po terenu, dakle, nemao neke veće komplekse raslinja, nego trč trč pa grmlje, pa trč trč grmlje i tako... you get the point... mislim da garig ima jos neke podjele, nevermind, daljom degradacijom dolazimo do zadnjeg stupnja, a to je kamenjar - može biti blagi ili ljuti. kao što ime govori, to je uglavnom kamen, sa najrezistentnijim vrstama-koje su aromatične, bodljikave, nerijetko i otrovne (sve su redom prilagodbe na surove uvjete života). to je nisko raslinje bez grmlja... bas ono, sirotinja:) to bi bilo to, sto se vegetacije tiče. još treba dodati terene bez ikakvog raslinja, dakle čisti kamen.