Dvije su mi stvari posebno upale u oči: zbog količine filmskog materijala snimljenog na licu mjesta i u vrijeme zbivanja stječe se dojam da je svaka druga izbjeglica iz El Shatta trčkarala naokolo s kamerom, a zbog prirode tih snimki, gdje se uglavnom prikazuje kako socijalistička omladina, pioniri te radni ljudi i građani plešu, pjevaju, uče i druguju teško se oteti dojmu da su materijal snimali za agitprop.