Hvaranin Vinko Pribojević tiskao je još u XVI. stoljeću knjigu " O porijeklu i zgodama Slavena " (1532), s tezom da su Slaveni potomci Ilira, Tračana i Makedonaca.

Smatra se da je početak njegove proizvodnje vezan za doba Ilira i Tračana koji su ove prostore naselili prije više od dva tisućljeća.

Danas se ostatci jednog od najzapaženijih vjerskih i političkih središta Tračana iz 1. tisućljeća prije Krista nalaze u okvirima povijesno-arheološkog rezervata Sborjanovo.

Zemlje Tračana bile su cilj najezda mnogih plemena i naroda ⠀ početkom 1. stoljeća osvojili su ih Rimljani, a nakon 5 - 6. stoljeća slavenska i bugarska plemena.

To shvaćanje drevnih Tračana o životu i smrti ostavilo je snažan pečat na sakralnu arhitekturu.

Ta je tradicija našla mjesta i u legendi o Orfeju ⠀ caru, bogu i žrecu Tračana, koji je stvorio nauk o besmrtnosti duše (orfizam).

Po podacima koje iznose Ostojić, Marković, Županović i dr. proizlazi da su Vlasi uistinu " potomci poromanjenih starosjedilaca Ilira i Tračana, pa su taj svoj romanski jezik negdje i do danas sačuvali, dok se većina stopila sa stanovnicima na teritoriju na kojem su se napokon zadržali ".

Razlog tome je i što je većina Tračana bila helenizirana, pa kasnije romanizirana, tako da su posljednji govornici nestali u V st. n. e., dolaskom slavenskih naroda na te prostore, kada se gubi svaki trag drevnih tračkih plemena.

kako što dublje ući u bivstvo naših praotaca, od Vlaha/Romana, Ilira, Slavena, Tračana, Vučedolaca i koga sve ne do jadranskih utočišta u posljednjem Ledenom dobu;

Kod toga se može reći da nam genetika, za sada tek daje odgovore o prainekim predcima Vučedolaca, Tračana, Ilira i Romana/Vlaha te i nas Hrvata čiji je haplotip EU7 (R1a ili kako danas već ne) u najvažnijem južnosrednjeeuropskom ljudskom utočištu na našem tlu preživio i zadnja tisućljeća posljednjeg ledenog doba. (Marina Borovac, Preživjeli ledeno doba: Hrvati su prastanovnici Europe.

A kad sam spomenuo da je riječ mogla doći i još ranije i bit prisutna već kod nekih Ilira i Tračana, nisam mislio na Turkijce kao na nekakvu definiranu kulturno-etničku makro-skupinu tog vremena nego na IE jezični impuls koji bi došao ranije sa provlalama stočarskih naroda iz Azije u 2. polovici Brončanog koji sudjeluju u etnogenezama Ilira i Tračana.

Dimiter Markovski smatra da se povijest Tračana može podijeliti u dva perioda: prvi datira od kraja 2. tisućljeća prije Krista pa do kraja 6. stoljeća prije Krista.

Najveća alijansa Tračana, država Odriz (po plemenu Odrizi), postojala je između početka 5. stoljeća prije Krista do početka 3. stoljeća prije Krista, njihovo glavno središte nalazilo se na rijeci Marici.

Državno vijeće kod Tračana zastupano je od plemenske aristokracije.

Oslikani zmaj bio je standardan kod Tračana.

Od astralnog eona Hadija do početnog eona Arhaika iz bezbrojnih milijarda godina kroz Geološka razdoblja zemlje (eoni, epohe, periode, ere) do posljednje ere Kvartara (od unatrag oko 1,5 milijun godina) u kojoj se nakon upravo božanskih razdoblja pojavljuje čovjek i koji iz Istočne Afrike, metaforički rečeno, kreće na put svijetom, pa prije 25.000 ljeta iz Mezopotamije stiže i do nas kao praineki predak Vučedolaca, Tračana, Ilira i Romana/Vlaha te i nas Hrvata.

Vraca je kao naselje osnovana još u antici od strane Tračana.

Do ove separacije vjerojatno dolazi pojavom Hrvata i drugih plemena koja su svojim naseljavanjem (V. i VI. st.) potisnuli potomke romaniziranih Tračana.

Među bjeguncima bilo ja najviše Gala i Tračana, ali nešto i Germana.

Neki od najizrazitijih primjera reprezentativnih za kulturu i umjetnost drevnih Tračana pronađeni su u Rogozinskoj srebrnoj riznici, Leteći Pegaz iz Sveštara i Trakijska grobnica.

Posljednjih godina otkrivena su jedinstvena nalazišta iz vremena Tračana u Kazanluškoj grobnici i Panagjurskoj zlatnoj riznici.

Smatra se da su stari Grci i Rimljani preuzeli neke elemente materijalne kulture, religije, duhovnosti i običaja starih Tračana.

Najbolje od svega jest da je u jesen te iste godine, u istom danu primio tri velike vijesti koje su ga obradovale: 1. da je general Parmenion konačno porazio koaliciju Tračana i Ilira.

Arheološki nalazi posljednjih godina potvrđuju da je božanstveno piće bilo poznato u doba starih Tračana.

Nedaleko od širokih stepskih prostranstava, gde su se Skiti gotovo svakodnevno inhalirali konopljinim isparenjima, na istoku Balkana i obalama Crnog Mora, Pomponije Mel pominje narod Tračana kao one koji hodaju po oblacima.

Utjecaj Ilira je dominirao na zapadnom dijelu Balkana a utjecaj kulture Tračana je ostao na istočnom dijelu Balkana.

Na našim prostorima tetoviranje je poznato još iz vremena Ilira i Tračana, jer su se plemena razlikovala upravo po tetovažama.

Unatoč masovnim deportacijama i naseljavanju ruskih i drugih sovjetskih doseljenika nakon početka nove faze sovjetske prevlasti (jesen 1944.), Estonci i danas postoje, nisu nestali poput Tračana i Ilira, a njihova je zemlja članica EU-a i NATO-a, možda upravo zato jer u Estoniji ne postoje vodeći političari s komunističkim simpatijama.

Nakon raspada rimske vlasti na teritoriju nekadašnjih provincija Ilirika, Mezije i Makedonije (početkom 7. stoljeća) na tom području ostali su živjeti potomci rimskih kolonista i romaniziranih pripadnika tamošnjih starosjedilaca (Ilira, Tračana i dr.) Nakon dolaska Avara i slavofonih naroda ti stanovnici uglavnom su se povukli u planinske predjele Dinarskog gorja i Stare Planine, gdje su ostali živjeti stoljećima, baveći se uglavnom stočarstvom.

Živjeli su u rodovskom društvu na prostranom području između Baltika i Karpata te ist. porječja Odre i sr. toka Dnjepra, gdje se odvijala njihova etnogeneza, u kojoj su uočljivi utjecaji susjednih etničkih skupina (Tračana, Germana i dr.), a posebno baltičkih naroda čiji su jezici najsrodniji slavenskima.