Govori se o gladijatorima s nazivima: traci (Tračani), retiarii (mrežari), secutores (progonitelji) i murmillones, još nazvani i Gali.

Tračani su bili ratari, uzgajivači goveda, vješti ratnici i konjanici pa i zanatlije.

Usprkos velikoj sili i vještini u borbi, Tračani zbog svoje rascjepkanosti nisu nikada uspjeli postati vodeća sila jugoistočne Europe.

Također se mogu naći mnogi vicevi s nacionalnim stereotipima, pa su tako Atenjani škrti, Tračani glupi itd.

Jednom su oni bili Grci i Sarmati, drugi put Skiti ili Tračani, a ne jednom bili su Barbari i Goti.

Tračani su živjeli na današnjem teritoriju Bugarske od brončanog doba do kasne antike.

Tračani su proizvodili keramiku već u rano željezno doba, a nakon 5. stoljeća prije Krista koristili su se i lončarskim kotačem.

Tračani su vjerovali u besmrtnost duše, u to da je ona u srodstvu sa zvijezdama i nebom.

Svi smo mi Vlasi, Iliri, Tračani, Hrvati i Srbi (Slaveni).

Uz svoju vještinu u borbi, Tračani su bili i izvrsni zanatlije i umjetnici. u izradi zlatnog i srebrnog nakita i oruđa.

O pred-Ilirskim narodima (Tračani i drugi) malo se zna, ali nema sumnje, već tada čovjek je znao izdupsti čamce, ploviti vodenim putovima i loviti ribu.

Smatra se da su kulturu loze i u ove krajeve donijeli Tračani, a pretpostavlja se da su i Iliri i Kelti, slično kao i na obroncima Medvednice, i ovdje uzgajali vinovu lozu.

Prvo naselje su osnovali Tračani, nakon toga jedno vrijeme je dio Peonskog kraljevstva, poslije toga postaje dio Bizantskog Carstva.

Pretpostavlja se da su na Balkanu Tračani pripadali satemskoj skupini indoeuropskih naroda.

Etiopljani govore da su im bogovi tuponosni i crni, a Tračani da su plavooki i riđokosi.

Istraživanjima je utvđeno da su stanovnici banjolučkoga kraja u najdavnija vremena bili Tračani i Iliri, a da su im prethodili Hatidi.

Rano stanovništvo 2. po nekima. i 3. tisućlječa prije Krista (Dimiter Markovski) eksperti krste terminom Proto-Tračani.

Ime Tračani javlja se negdje krajem drugog milenija prije Krista (prema Homeru), ' Od tog vremena termin postupno postaje uobičajeni etnonim stanovnicima područja između Karpata i Egejskog mora, Crnog mora i dolina i dolina rijeka Morave i Vardara, kaže akademik V.

Prema Melu, Tračani su spaljivali ženske cvetove konoplje, kao i tamjan, kako bi u " magičnoj vrelini " pali u trans i igru u dimu.

Svoje kćeri Tračani su prodavali budućim muževima, a poligamiju su prakticirala mnoga njihova plemena, kod kojih je jedan muškarac mogao imati nekoliko žena.

Njih su Tračani zakapali u raskošnim grobnim humcima s popudbinom (hrana, nakit, oružje) koja mu može zatrebati na drugom svijetu.

Tračani su naseljavali područje od Jadrana pa do Crnog mora.

Ima i nešto drugačijih mišljenja o Tračanima i Ilirima: Da Antunović, Katančić i Rajić ne bi bili jedini u svojim pretpostavkama navest ćemo još jednog znanstvenika koji ima slične stavove a to je Kazimir Šulc koji je u svojoj studiji naveo: Iliri i Tračani nisu mogli da budu tuđi jedni drugima ni za kakav način, jer su oba roda istoga porijekla, a osim toga takođe imaju iste običaje i uređenje i poštuju iste bogove.

Naime, čitavu sjevernu zemlju (tj. cijelu Evropu sjeverno od Grčke), u kojoj su živjeli Tračani i Iliri, stari Grci su nazivali Trakijom, dok su istu tu zemlju drugi kasnije nazivali Ilirijom.

Tu su živjeli Iliri, Tračani, ostaci Rimljana i dr. Tu je bilo nekad uspostavljeno rimsko pravo, pa zar bi starosjedioci sve to dali tim golaćima koji su se dotepli od iza Karpata

Tračani žestoko prosvjeduju, a on bježi, znajući da je njegov život sada bezvrijedan.

Indoeuropljani, kojima svi Tračani pripadaju zajedno s Ilirima, migriraju sa stepa sjeverno od Crnog mora i zauzimaju cijelo područje Europe.

Načuvši da se Tračani spremaju na pobunu Aleksandar prelazi Dunav u izdubljenim domorodačkim čamcima što ih je pronašao u velikom broju.

Čim prijeđu granicu, Tračani, Gali i Germani će se moći raspršiti, svatko u smjeru svoje domovine i zauvijek se osloboditi okova ropstva.

Gali i Tračani su se željeli vratiti na jug, ali ih je talijanska većina čiji je glavni motiv bila pljačka nadglasala ili se pak gladijatori nisu mogli sigurno osjećati ni u domovini, pribojavali su se rimske osvete