Prvo je stvarnost, a drugo je magla i dim (transcedentalno, duhovno), ne nužno u lošem kontekstu.

e moj redikule i sama tvoja bizarna njuska odaje koliko si zaglibio u transcedentalno, odavno si ti raskrstio s realnošću, ti si zaista psihosociološki problem, odnosno sazrio si za patološki odjel psihijatrijske bolnice u vrapcu, tvoja lupetanja u bespućima zbijlnosti ovog vremena su zaista za upitati se tko je ovdje lud

jel cuo itko za transcedentalno-meditativne jazavce?

Ljubav kao utopija ili ljubav kao ideologija, ljubav kao spekulativni objekt žudnje, ljubav na relacijama žena-muškarac i otac-kći, ljubav kao transcedentalno stanje ili pak kao fizički, erotički čin.

Što god da ISKCON jest ili nije, Šrila Prabhupadine su knjige jedina nada za jadno čovječanstvo i samo su ISKCON-ovi bhakte ti koji će ljudima donijeti ovo transcedentalno, nektarsko olakšanje.

- To je transcedentalno nasljeđe umjetnosti, srednjoeuropsko prije svega.

U Zagrebu je predstavio priču o ženu koja potaknuta smrću svog sina započinje transcedentalno putovanje koje započinje u kazahstanskoj pustinji, a završava na Mjesecu.

Husserlova fenomenologija nije učenje o bitima realnih, nego transcedentalno reduciranih fenomena.

Vjera je nešto imaginarno, nestvarno, transcedentalno.., Nema opipljivih, dokazivih elemenata.

Religija je upravo zato sto transcedentalno iskustvo stavlja iznad razuma.

To nije koncentracija (stisnutih zubi), već stanje mira, relaksacija duha i tijela u kojem postoji samo jedna aktivnost a to je misao o pitanju (izmjenično sa stanjem svijesti tj. transcedentalno stanje).

Djelima je opredmećen Kristov golgotski martirij, u sceni raspeća križa tijela ili korpusa iznesena je smislenost kalvarijskog hoda, da se donese širina duhovnog i upućenost na transcedentalno, ono što svakog vjernika potiče da traži, nalazi i prepoznaje smisao vjere, rekao je Špoljarić naglasivši dijalog između različitih rješenja. Svaki kip ima svoju posebnost, autentičnost, ali tu je jedna generalna skulptura, generalni kip, tjelesnost i duhovnost u prikazu Isusa Krista.

Ta ilustrativnost i pretjerana doslovnost dolazi do izražaja i u većini imanentno redateljskih postupaka, pa se tako u prvom činu Leda koja je u Krleže suptilni simbol, u Svrtanovoj režiji potpuno nepotrebno pojavljuje glavom i svjetlucavom haljinom, a u sceni Aurelovog pijanstva Melita se transcedentalno prikrada omamljenom slikaru kako bi mu demonstrativno srušila bocu s pićem, kao da i bez toga nije sasvim jasno kakva je priroda njihovog odnosa.

U Sanskritu, Paramatman se odnosi na vrhovno, transcedentalno Jastvo.

Funkcioniramo kultno i ritualno, duhovno i transcedentalno, a ne racionalno i analitički.

@abebeus - složio bih se odmah s Tvojim stavom da ne znam (a i Ti znaš, ali biraš () ne znati:))) kako " reprezentacija " nije ništa sveto, transcedentalno, već skup pojedinaca koji ipak, igrajući usput za sveti dres, igraju i za podebljavanje svojih ugovora.

Sve je počelo problemom koji je autorica imala u vlastitom intimnom životu: kvaliteta njezinih orgazama iznenada se iz doživljaja svjetla, boja i onoga što opisuje kao transcedentalno iskustvo, pretvorila u nešto sivo i beživotno.

Transcedentalno znanje (transcedentalnu dedukciju) ovdje treba shvatiti na tragu Kantovog poimanja transcedencije gdje je, parafrazirajući, transcedentalno ono znanje koje se na bavi znanjem o objektima nego se bavi modelom kognicije tih objekata dok god je ta bit kognicije apriorno moguća.

Naravno, naši dragi katolici tvrde kako nastanak homoseksualnosti ostaje velikim dijelom neprotumačiv jer " čovjek je heteroseksualan, odnosno po svojoj naravi i Božjoj namisli usmjeren je na ostvarenje odgovorne ljubavi s osobom drugog spola " iako je znanost dovoljno dobro protumačila homoseksualnost i ljubav. (Citirat ću eto sam sebe: " Ljubav, nije ništa apstraktno, transcedentalno, natprirodno.

Ljubav, nije ništa apstraktno, transcedentalno, natprirodno.

Kažeš da se Vede ne mogu prevoditi kao ABC, u redu, ali ni Upanišade ne treba shvaćati intelektualno, Upanišade bi trebale biti naše transcedentalno Iskustvo, ako samo tumačim upanišade kao svoj stav ili uvjerenje, onda je to ipak samo uvjerenje ili doktrina u koju vjerujemo

Mnogi new age gurui (iza kojih ionako stoje većinom ili pokvareni e (G) zoterijski posvećenici ili psiholozi i psihijatri, od kojih su i jedni i drugi i treći shvatili kako svoja znanja okrenuti na " transcedentalno " materijalnu komponentu) koriste ljudsku zbunjenost, dezorijentiranost te (u najblažu ruku) gramzivost i želju za " utočištem ", da bi kroz " savjete ", " tečajeve ", " sekte " i " kultove " samo još više doprinijeli masovnom somnambulizmu i oneirizmu, točno znajući na koju kartu u pravom trenutku zaigrati.

No znademo također, da je srednji vijek bio po preimućstvu religiozna epoha, bio obuzet čeznućem za nebom, koje je činilo narode opsjednutim svetim bezumljem, da je sva kultura srednjeg vijeka upravljena na transcedentno i transcedentalno, da je u tim vjekovima bilo veliko naprezanje misli u skolastici i mistici za rješenje posljednjih pitanja bivstva, kojemu ravnoga ne zna historija novoga doba, da srednji vijek nije rastrajao svoju energiju na spoljašnjost, već ju je koncentrirao na unutrašnjost i iskovavao osobu u liku monaha i viteza (svećenika i ratnika), da je u barbarsko vrijeme sazrio kult prekrasne dame i trubaduri pjevali svoje pjesme.

Tesko mi je to i objasniti... mi mozemo govoriti o tome kakvo je nesto, ne znam, transcedentalno, visoko, npr. volja, na svojoj razini, a mozemo razgovaati i o tome kako se to isto manifestira na nasoj razini.

1. - gdje je nestala istinska duhovnost (barem indo-europska) i povezanost sa prirodom? gdje je nestao najviši oblik ljudskog štovanja esencijalan za život? gdje je nestala majka priroda, pojam koji je poštivan i obožavan od pamtivjeka, lišen dolaskom metodologija sa istoka (ili iz pittsburgha). zasigurno, pradavni i praizvorni oblik štovanja nije praznovjerje (jer ima i onih koji takve gluposti pišu) nego spajanje čovjeka i duše sa kozmosom. kontemplativno, čovjek može toliko toga uvidjeti kroz tako banalnu i uobičajenu stvar, kao - priroda. naizgled mnogo jednostalnih stvari poprima svoj značaj kada kontemplativno razmislimo. kako se tu uklapa jehovska metodologija i što nam ona govori? u tkz. ' svetim knjigama ' ne svjedočimo ništa o tome, niti su interpretacije istoga točne niti imaju valjanu referencu. odmah da isključimo u startu: ' bog ' se može tumačiti kao priroda pošto je transcedentalno, sve i postojano, ali umnogome je ulogu igrao pojam majka priroda, kao malo isključenija, preciznija manifestacija božanskog. to se svjesno naglašava da odjelimo jedan aspekt transcedentalnog, onaj nama vidljiv i opipljiv. također da isključimo: ' marija ' nije interpretacija prirode, niti majke priroda, jer ona u svom materijalnom obliku ne predstavlja ni jedan aspekt prirode - rađa i daje život, baš kao i priroda, ali ona je sterilna, ne proizvodi život nego ga je jednostalno obavila, bez svoje volje i pripravnosti. njen aspekt kao majke koja daje život je vrlo zamućen i nejasan. osim toga, jasnije interpretacije nema jer ona ne postoji. također, ona je djevica, bez upletanja u svijest, dok je majka priroda konstantno u ciklusu davanja života i rađanja, u koncentričnom krugu vječnosti i stvaranja

Ali scijentologija nije teistička religija jer AFAIK nema boga niti išta transcedentalno.

Realnoga kao nemogučega.Dekonstruktivističko etičko zdanje temelji se na NEMOGUČNOSTI čina: čin se nikada ne događa, nemoguče je da se dogodi, on se uvijek odgađa, tek treba doći, uvijek postoji jaz koji razdvaja nemoguču pripadnost Čina od ograničene dimenzije naše kontingentne pragmatične intervencije (na primjer, bezuvjetni etički zahtjev Drugoga od pragmatičke političke intervencije kojom na taj zahtjev odgovaramo). Fantazija metafizike je upravo u tome, da se nemoguću čin MOŽE ili BI SE MOGAO dogoditi, da bi se i dogodio da nema neke kontigentne empirijske prepreke; zadaća dekonstruktivističke analize je zato pokazati da ono što se čini (i pogrešno smatra) kontigentnom empirijskom preprekom, zapravo predstavlja proto-transcedentalno a priori-a takve prividno kontigentne prepreke MORAJU se događati, nemogučnost je strukturalna, a ne empirijsko-kontigentna.Primjerice, iluzija antisemitizma je da su društveni antagonizmi posljedica židovske intervencije, tako da će, ako li eliminiramo Židove, nastupiti potpuno ozbiljeno, neantagonističko i skladno društvo; protiv te pogrešne percepcije kritička bi analiza trebala pokazati kako antisemitski lik židova predstavlja struktruralnu nemogučnost kao dio društvenog poretka

Cool dolazi iz karizme, iz te jedne ciste i originalne pojavnosti u filmu koji je tako dobro reziran tako da u odredjenom trenutku se spoji tih par faktora - > sto u gledatelju izaziva odredjeno transcedentalno osjecanje

Dobro... i u cemu ti vidis problem s Trojstvom i jednim bogom (a bez problema prihvacas nevjerojatno dualisticko (transcedentalno/imanentno) postojanje ' boga ')

Međutim, ti sva svoja objašnjenja seliš u nešto transcedentalno, misteriozno, tajnovito.... zato sam se malo našalio s tobom