No Vidan postavlja jedno zanimljivo pitanje, jer u nas se zbilja svaki srećković dičio ljubavlju spram Carvera: kako je moguća široka obljubljenost autora čija je transcendencija mračna i kobna a sudbine likova posve prosječne?

Što se tiče hedonističke uporabe, ona ima svoje pozitivne aspekte, kao što su preliminarne realizacije, djelomična transcendencija egocentričnosti, spoznaja i razvoj empatije i emotivne inteligencije te stimulacija kreativnosti.

O " metafizici povijesti " se jedino može govoriti ako postoji neka Vrhunaravna Moć, Providnost, Bog, Transcendencija, Apsolutum (naziva ima bezbroj), koja može i čovjekovu zloću, mržnju, okrutnost, nehumanost u konačnici skrenuti na dobro.Ako svemirom ne upravlja ta apsolutna moć i dobrota, tada su sva naša povijesna nastojanja, dugoročno gledajući, beznadna i jalova.Stoga je i Jedna Svjetska Vlada u globaliziranome svijetu, koja bi željela uzati ulogu Boga, puka iluzija kao jamac mira.

To se zbiva ondje gdje se prosvjetiteljstvo apsolutizira, gdje vrijedi proračun, predviđanje, kalkulacija, gdje se niječe transcendencija i zazbiljnost.

Zato je poželjna transcendencija znanstvenika u političara.

Transcendencija se ženskosti sastoji u povlačenju na drugo mjesto: kretanje koje je suprotno kretanju svijesti.

Time dakako nije ugroženo ni Božje dostojanstvo ni nje gova transcendencija, nego se oni upravo tu najbolje iskazuju.

To je famozna transcendencija, izlazak iz procesa, neki samadhi.

Potrebno nam je osjetiti se voljenima i pripadati, osjetiti poštovanje i samopoštovanje i na kraju ispuniti vlastitu svrhu: ostvariti svoje potencijale (samoaktualizacija) i božansko u sebi (transcendencija).

Polazak od Ja je uvek imanencija, a ne transcendencija (u nesvodivoj dijahroniji) što rizikuje i pušta se stranom, bez njegovog reduciranja pod egidom egološke ljušture.

Dobro je onda znati da se sa Strasserom transcendencija umno može promatrati a da ju se jeftino ne destruira. (Die Zeit) Oštra misao, samostalnost i elokvencija čine Strasserovo djelo neizostavnom osnovom kako za religiozne tako i za nereligiozne ljude koji ne žele nastavljati jučerašnje predrasude. (Der Standard)

Ovdje susrećemo das Unheimliche: nije to više vanjska transcendencija nego, slijedeći Kantov transcendentalni zaokret, prekomjernost Noći u samom srcu subjekta (dimenziji Neumrlog), ono što je Tomlinson zvao unutarnjom onostranošću koja obilježava kantovski subjekt.

Božja transcendencija i njegova drugačijost toliko se izdižu da ni naš um, naš smisao za istinito i dobro nije više pravo ogledalo Boga čije neizmjerljive mogućnosti zaostaju za njegovim činjeničnim odlukama i za nas ostaju vječno nedohvatljive i skrivene.

Kao najava jednog načina života u kojem se transcendencija dovršava.

Jer to je ona vidovnjačka i proročka transcendencija naricanja, kojom je prožet novi album.

Kada kažemo »Bog je prvo sebi bradu stvorio«, obično mislimo Boga kao obična (malo nesebičnija) čovjeka, pa ipak i takav vrlo nesavršen (u usporedbi s Bogom) običan čovjek, bolja je slika Njega od pojmovnih apstrakcija kao koje ga određuju, kao što su to »transcendencija« ili »bitak«.

Ne budite iznenađeni gledištima onih koji smatraju da seks ima samo animalnu funkciju i da mu svrha nije spiritualna transcendencija.

Transcendencija za mene iščezava čim mi se bitak pretvori u nešto znano.

Uzmemo i u ruke neko njegovo djelo, vrlo brzo susrečemo riječi kao što su egzistencija, transcendencija, sveobuhvatno, osvjetljavanje, um itd.

Realnost je svijeta drugorazredna u odnosu prema paru egzistencija-transcendencija, i pored njih ona iščezava.

Osvjetljavanje sveobuhvatnog i načina sveobuhvatnog (kao što su egzistencija, transcendencija itd.) strastveno je egzistencijalno doživljavanje koje me budi, koje me dovodi meni samom i koje me preobražava.

U NZ - imamo primjer tzv. " reciprocne imanencije " u Ivanovu Evandjelju izmedju Oca i Sina, sto ipak niti kroz Inkarnaciju nesmje biti predmetom simplificirane jednakosti, jer Imanencija i Transcendencija su iskljucivo korelativne velicine Bozijeg Bitka, kojega mi nismo u stanju niti shvatiti niti opisati.

Njoj je sloboda svetinja, a Bog onostranost, transcendencija, istaknuo je Musa i dodao:

Pojmovi Imanencija i Transcendencija nisu tvoja jaka strana, pa izgleda da ih uopce ne razumjes u cijelom kontekstu.

Svaka nova faza razvoja je transcendencija prethodne faze i to je proces postajanja.

Ona je sve: imanentno-transcendentno, opče-posebno-pojedinačno, individualno-univerzalno, egzistencija-transcendencija, itd.

Kardinal na to kaže: Ne-vjernička antropologija je horizontalna znanost i promatra čovjeka u njegovim društvenim odnosima, pa kadšto s teškoćama uočava stvarnost poput Levi-Straussa koji je strukturalno zabacio drugu dimenziju, a to je transcendencija.

Mislim da sada znam što si me pokušao naučiti, da je poezija tren, tren u kojem se postiže transcendencija, kada se događa čudo i ukupno nečije znanje, iskustvo, uspomene itd. razaraju se i postaju divljenje.

Transcendencija nije nešto što je čovjeku dano da bi posegnuo za njim, drugim riječima čovjek ne živi od toga da ga Bog voli nego da Bog jest.

Transcendencija nam ipak progovara u šiframa (imena mogu biti beskonačna: bitak, božanstvo, Bog).