Njegova glavna oznaka je zatvorenost bilo kakvoj transcendenciji.

U trećem dijelu izlaganja obrađuje se tema č ovjeka i njegove otvorenosti prema transcendenciji kako to Merz prepoznaje u svojim refleksijama promatrajući osjetne aspekte umjetnosti preko estetike, koje dovodi u religiozno područje, specifično za liturgiju a koju prepoznaje kao najsavršeniji oblik umjetnosti.

Pišući u pogovoru o duhovnom u Štambukovu pjesništvu, Marko Kovačević istaknuo je kako je u kritičkim prikazima njegova pjesništva već na samom početku zamijećena njezina tankoćutna duhovnost, usmjerenost prema transcendenciji, u početku latentna, u kasnijim zbirkama sve izričitija, ali nikad bučna ni nametljiva, vazda " metafizički stidljiva ".

U tom kontekstu, posebnu pažnju treba posvetiti katoličkim školama i katoličkim sveučilištima, u kojima otvaranje transcendenciji, vlastitoj svakom iskrenom, istinskom kulturnom i odgojnom hodu, mora biti dovršen u susretu s Isusom Kristom i njegovom Crkvom.

Jaspers, mečutim, vjeruje u objektivni smisao koji vrijedi za svakog čovjeka: on je u transcendenciji.

Jaspers, dakle, u transcendenciji vidi bitak što ga je u sebi svojstvenoj slobodi čovjek zamijenio sa samim sobom.

Papa koji je u traženju oprosta grijeha povijesnih nepravdi nadmašio sve dosadašnje pape, Papa koji je jedini istinski svjetski državnik, Papa koji je toliko moćan u transcendenciji razlika između različitih vjeroispovijesti, tradicionalno nije u stanju nadići svoja pastoralna uvjerenja o ženi, obitelji i homoseksualcima.

Podsjetio je da Katekizam Katoličke Crkve na svojim početnim stranicama ističe da vjeronaučna nastava u osnovnoj školi ima opće ciljeve među kojima i ovaj: ' Otkriti tragove najdubljega smisla čovjekova života i izgraditi otvorenost prema transcendenciji, ljudskoj krhkosti i veličini, vremenitosti i vječnosti ' ".

Da li se je netko oslobodio ideje o transcendenciji, koja po Nietzscheu slabi i omalovazava zivot, ako je nijece u zagrobnom zivotu, a zeli je u ovozemaljskom zivotu osmisliti i realizirati?

On je već utemeljen u transcendenciji. (Bg, 5. poglavlje)

senzibilizirati učenike za religioznu dimenziju, tj. razvijati u njima osjetljivost za otvorenost prema transcendenciji u najširem smislu, te njegovu otvorenost i njegov odnos prema Bogu,

Koliko god nekome zazvučalo otrcano - sve ove priče o nirvani, reinkarnaciji, transcendenciji, kojekakvim energijama koliko se god na prvi pogled činile zakomplicirane, bave se ponajprije problemom bitka.

Za razliku od toga, u romanima o Harryju Potteru nema baš ničega što bi na konzistentan način govorilo o vrhunaravnosti, transcendenciji.

Takva shvaćanja, koliko god propagirana kao napredna, poželjna i oslobađajuća, mogla bi imati suprotne učinke: Ako se ljudskom srcu umjesto ograničenja sugerira svemoć; umjesto solidarnosti i otvorenosti drugome individualizam; umjesto sudjelovanja i zajedničke suodgovornosti za društvo i svijet privatnost i egoizam; umjesto života koji uključuje otvorenost transcendenciji i duhovnosti život koji se temelji isključivo na materijalnosti.

Luka Tomašević iz Splita prikazao je dvije bioetičke struje: onu koja je otvorena transcendentalnom i onu koja je zatvorena transcendenciji, te najnoviju nastalu u devedesetim godinama prošlog stoljeća tzv. postmodernu globalnu bioetiku koja ima sve oznake postmoderne, kao što su subjektivizam, etički relativizam i skepticizam.

Nije li takva težnja transcendenciji prvotne riječi, na neki način, piljenje grane na kojoj, kao pjesnik prije svega, dakle, jezično biće i sam sjediš?

Većina je njegovih " glavnih lica ", oko kojih se ispleće dramska mreža, određena specifičnim odnosom spram svijeta: to su lica koja nose problem Apatrida, oni su nietzscheanci, estete života, " faustovci ", oka okrenutog ka " unutra " te istovremeno ka transcendenciji [ 3 ], melankolici (različite pojavnosti istog), u svakom slučaju " bića čežnje ", " bića prijelaza " (Šnajder, 1981:108).

Njegovi bi predstavnici morali u sebi ujediniti svećenika, filozofa i ratnika, genija, junaka i sveca, brahmana i kšatriju, samuraja i mandarina, odanog transcendenciji i hijerarhiji sve u jednom.

Problem autentičnost u bitnom se očituje kao ekskluzivni humanizam tj. humanizam zatvoren transcendenciji, istaknuo je dr. Matulić.

Umjereni biocentrizam, međutim, nije u stanju dati konačan odgovor na pitanje o transcendenciji, nego samo uvjetan i ograničen, budući da ljudska sposobnost transcendiranja zbilje nužno i istodobno nameće pitanje o sadržaju onoga za čim čovjek u prirodnom iskustvu transcendiranja zbilje teži.

A u tome moramo biti pozorni da uočimo znakove vremena u našem dobu, da prepoznamo naime mogućnosti, želje i prepreke na koje se nailazi u današnjoj kulturu, napose želju za autentičnošću, težnju k transcendenciji, osjetljivost za očuvanje stvorenog svijeta i bez straha priopćiti odgovor kojeg pruža vjera u Boga.

Također primjećujemo vrijednost svjedočenja u našim društvima kao izvornu otvorenost transcendenciji koja je upisana u srce čovjeka.

Umjesto toga, klasična glazba slavi jezgru samog života; nejednakost, tragediju i radost, rat, sukob i borbu, ali ono što je najvažnije je da je ona izraz poezije i ljepote organskog postojanja.Casper David Friedrich je uhvatio trenutke kada je pojedinac našao smisao u transcendenciji uranjajući ljudsku dušu u iskonsku ljepotu divlje prirode Na svom vrhuncu ona čak i ne zahtijeva izmišljeni motiv, nego postaje volja sama po sebi, potvrđujući zašto je umjetnost uvijek postojala i zašto će postojati dokle god ljudi lutali po ovoj zemlji.

Osoba je biće duhovno, okrenuto transcendenciji, ali i kulturi i umjetnosti, te sportskoj, rekreativnoj i, općenito, društvenoj i političkoj zauzetosti.

Tko god se susreo licem u lice sa smrću zna da postoje samo dva puta: suočenje s vlastitom prolaznošću i otvaranje transcendenciji ili samozavaravanje i izmišljanje teorija i priča kojima bi se olakšala neminovnost odlaska, odnosno prelaska, ali bez pronicanja dubljeg smisla, bez prihvaćanja istine da sva naša stvarnost može biti preporođena jedino u svjetlu uskrsnuća.

Odnos prema transcendenciji prisutan je u susretu s osobnim Bogom i u slobodnom filozofskom misaonom traženju.

Gospodin Krsna savjetuje Arjuni, kao Svom učeniku i prijatelju, da se uzdigne na transcendentalni nivo filozofije Vedante, koji počinje s brahma-jijnasom, pitanjima o vrhovnoj transcendenciji.

Odgoj je vjerodostojan kada poštuje sve vidove djeteta, adolescenta, mladića i kada jasno vodi cjelovitu oblikovanju čovjeka i kad ga otvara transcendenciji.

Prema tome, pravo na vjersku slobodu nije samo predmet vjerskih zajednica već i cjelokupnog ljudskog društva koje prepoznaje, prihvaća i poštuje čovjekovu otvorenost transcendenciji, kao i uređivanje osobnoga života prema vjerskim načelima, a koje proizlazi ne samo iz Božjeg dara vjere (odraz njegove milosti), već i iz ljudske slobode da čovjek prihvati i živi dar vjere, ono izvire i iz slobode da prema njoj uređuje svoj život.

Nije teško povući paralelu između njih i autorova umjetničkoga rada: u oba slučaja odlikuje ih zanatska suverenost te sklonost neobičnim, izglobljenim motivima i naracijama, kao i sveprisutan otklon prema nekim teže dohvatljivim sferama bilo da se radi o nadrealističkim postupcima tretiranim svakodnevnim pojavama i stanjima svijesti ili uvrgavanju transcendenciji.