No, bit stvarnosti nije opisana kao oživljavanje zamrloga ljudskog tijela, nego nas evanđelje uvodi u transcendentni smisao događaja.

Evanđelist Ivan s druge strane prelazi te granice, pa s Novorođenim povezuje nebo i zemlju, transcendentni i imanentni svijet.

Prave slike Boga: Svemogući Bog, Milosrdni Bog, Zainteresirani Bog, Bog koji prvi bezuvjetno ljubi, Slobodni Bog koji poštuje ljudsku slobodu, Bog koji je ljubav sama, Transcendentni presveti Bog, Vjerni Bog, Dobri Bog, Bog koji se voli igrati i šaliti.

To je naučavanje prema kojem je transcendentni Bog stvorio svijet i život.

Kada nestane prianjanja uz transcendentni poredak stvari, ili poštivanja one gramatike dijaloga koja je univerzalni moralni zakon, zapisan u srcu čovjeka (5), kada je otežan i onemogućen cjeloviti razvoj osobe i briga za njezina temeljna prava, kada su toliki narod prisiljeni podnositi nepravde i nepodnošljive nejednakosti, kako se možemo nadati ostvarenju dobra mira?

Papa Ivan Pavao II. objasnio je u svojoj veličanstvenoj enciklici o pitanjima života, Evangelium vitae, da je osnovni uzrok za učestalo i raznoliko kršenje ljudskih prava koje pogađa današnji svijet, nesposobnost čovjeka da spozna sebe kao tajanstveno drukčijeg od ostalih stvorenja ovoga svijeta, da shvati transcendentni karakter svoje ljudske egzistencije, kao i nesposobnost da sagleda život kao divan Božji dar, nešto sveto, povjereno odgovornosti čovjeka i njegovoj brizi i poštovanju. [ 3 ] Kao što bi hebrejski psalmista, a još više istraživači današnjice svjesniji beskrajne veličine svemira i njegovih neriješenih zagonetki (npr. postoje li crne rupe?) mogli uskliknuti: Gledam ti nebea, djelo prstiju tvojih, mjesec i zvijezde što ih učvrsti pa što je čovjek da ga se spominješ, sin čovječji te ga pohodiš? Ali samo rijetki među nama čuju odgovor: Ti ga učini malo manjim od Boga, slavom i sjajem njega okruni (Ps 8,4 - 6).

4. Bog se slobodno objavljuje, ali ostaje Bog skriveni (Deus absconditus) transcendentni i imanentni

I to ne neki transcendentni, apstraktni, deistički Bog, već Bog najneposrednije istorijske stvarnosti, Bog koji je postao čovek, živeo u kategoriji našeg, ljudskog života, i u svemu se na zemaljski očigledan način pokazao apsolutno bezgrešan, apsolutno svet, apsolutno dobar, apsolutno mudar, apsolutno pravedan, apsolutno istinit.

Povijesni i ujedno transcendentni događaj Uzašašća označuje prijelaz od jedne slave k drugoj.

Suvremeni čovjek, kao i nekršćanske religije, nailazi na poteškoće u susretu s otajstvom Utjelovljenja jer se ljudskome umu čini da je riječ o mitu o utjelovljenom Bogu kojim kršćanska vjera želi dati transcendentni smisao učenju i povijesnim događajima Isusa iz Nazareta.

Koja je to dobra, blaga vijest ako ne zadivljujuće objavljivanje Boga koji je ljubav, Uzvišeni, transcendentni i isto vremeno ponizni i Maleni, koji otvara pristup pu nini svojega života i svoje sreće čovjeku stvorenu na njegovu sliku i priliku?

Danas se određeni transcendentni (ljudski) sadržaj tradicionalnih kultura odbacuje kao nefundamentalna socioekonomska konstrukcija neke epohe.

Kršćanski je život predstavljen kao hodočašće prema nebeskom Jeruzalemu (Otkrivenje), hodočašće koje ima transcendentni cilj.

Za Plotina vrijedi: izači iz iskustvenoga sebe da se nače izvornoga Sebe, koji je Jedan; za Ivana od Križa: valja izači iz sebe, izgubiti se, da bi osobni i transcendentni Bog mogao zaposjesti dušu svojom ljubavlju.

Ovaj transcendentni, nadljudski i stoga protu-ljudski moral država nije samo rezultat korupcije ljudi koji su zaduženi da vode državne funkcije.

Jasno, prema uobičajenu nazoru filozofije konačnosti, grčka tragedija, tragično iskustvo života, signalizira prihvaćanje rascijepa, neuspjeha, poraza, ne-svršetka, kao krajnjeg horizonta ljudske egzistencije, dok se kršćanska komedija oslanja na izvjesnost da transcendentni Bog jamči sretni konačni ishod, »poricanje rascijepa«, preokret neuspjeha u konačni trijumf.

Ukratko, svo moje životno I, od njega neodvojivo, umjetničko nastojanje svodivo je na nekoliko rečenica drevne indijske mudrosti, a one govore o transcendentnom ' vječnom proljeću ' koje, nevidljivo I nespoznato, vlada I unutar ove, kemijske sfere nastajanja I (i) sparivanja materijalnih oblika I koje je životodajni, potičući, transcendentni I imanentni Pra-izvorni Du/ah:

Usredotočimo se na povijesnu dimenziju Isusova postojanja, a za trenutak zanemarimo transcendentni i eshatološki karakter njegovog lika i pripadajuće teološko objašnjenje.

Kombinatoričko umijeće laganog erosa ima više veze s Fourierom koji u svojem falansteru nastoji učiniti mogućim svaku osobnu fantazmu: dovoljno je formulirati je, potražiti družbenicu, sudionicu, i bit će po mjeri izgrađena još neviđena povijest nekog erotskog kaprica: kako bi imenovao to neviđeno, Fourier kuje neologizme: luksizam, angelikat, fakirat, uniterizam, bajaderat; on određuje nove strasti: leptirastu, stožernu; pravi teoriju orgija: plemenita, muzejska itd.; proširuje opseg seksualno mogućeg i uključuje djecu, starce, nakaze, bogalje; slavi sveopću prostituciju, ljubav na kvadrat; razvrstava rogonje: transcendentni ili oprezni, rogati ili antedatirani, oni koji su postali kao apostate ili zato što ih je nužda natjerala, dobričine ili razmetljivci i s gotovo stotinjak značenja itd.

Međutim, ako jednog dana otkrijemo da su naše ideje o tome šta su naši duhovni ciljevi svedene na subjektivne i isključivo lične standarde koje smo sami stvorili, onda je svaka nada za težnjom ka nepromenljivim smislom - da izostavimo transcendentni vječni smisao - izgubljena.

U toj istini nalazi se transcendentni korijen ne samo čovjekova dostojanstva već i njegove odgovornosti za zemlju i sve na njoj.

Povijest Isusa iz Nazareta, njegova smrt, njegovo uskrsnuće i proslava, njegov transcendentni identitet jest korijen i objekt onoga što zovemo biti kršćanin.

Iz ovog se teorema kao jednostavna posljedica dobiva da postoji beskonačno mnogo transcendentnih brojeva, što je bilo iznimno zapanjujuće jer su tek nedavno nađeni prvi konkretni transcendentni brojevi (Liouville je 1844. dosta komplicirano konstruirao njih beskonačno mnogo, a Hermite je - također ne baš jednostavno - 1873. dokazao da je e = 2.718281828459045235... transcendentan).

Pavao VI. ponavlja upozorenje pape Lava XIII. izrečeno u enciklici »Rerum novarum«: »Suglasnost stranaka, ako se nalaze u pretjerano nejednakom položaju, nije dovoljna da garantira pravednost ugovora« (PP, 59). papa transcendentni humanizam povezuje s problematikom međunarodne trgovine: »Što je vrijedilo u pogledu pravedne plaće pojedinaca, vrijedi i za međunarodne pogodbe: ekonomija razmjene ne može više počivati samo na zakonu slobodne konkurencije, koji je i sam i odviše često uzrok ekonomskoj diktaturi« (PP, 59).

Mnoge metafizičke teze Aristotela ukazuju na realističko-materijalističku tendenciju kojom se suprotstavlja Platonovu svijetu ideja, smatrajući da su ideje imanentne samim stvarima, a ne transcendentni uzori stvari.

Kao da se u njemu naslućuje i nekakav transcendentni blagoslov svih onih šutljivih omiških crkava čije se blisko susjedstvo sluti u pjesmama s nekom pobožnom notom.

Vjerovali su da Bog stvoritelj nije pravi bog; da postoji razlika između Isusa koji je trpio na križu i Krista koji je bio transcendentni Spasitelj.

ono što me potaknulo na temu, je zapravo, na neki način reakcija na percepciju života kao lijepog. shvaćam da postoji jedan transcendentni doživljaj kroz koji se može uistinu uvidjeti ljepota života, te se život doživjeti lijepim. ali mi se čini da čak niti to, uz najbolju volju, ne može klasificirati sav život kao lijep - najviše što zapravo ne možemo generalizirati (zemaljski) život

2) Ako mislite, da postoje transcendentni brojevi, onda mi pojasnite takodjer modus njihove konstrukcije i nacin kako bi ih mogli preispitati.

Ali hajde da kazem te definicije: broj ' a ' se zove algebarski broj ako postoji polinom p (x) u Q [ x ] (i. e. polinom ciji su koeficijenti racionalni brojevi) cija je jedna od nuli ' a ', tj. f (a) = 0. Svi ostali realni brojevi se zovu transcendentni.