Ako ne postoji nužan sukob između povijesnog i transcendentnog, to je stoga što povijest sama predstavlja proces samotranscendencije.

Ipak, očito je da se to svođenje Transcendentnog Bića na ljudsku razinu neprestano događa.

A što mislite može li se na sasvim neobičan način doći do iskustva transcendentnog.

A svako istinsko svjedočenje jest tek onda svjedočenje ako je služenje svijetu upravo kroz samospoznaju vjernosti vlastitoj vjeri i vjernosti vlastitim sumnjama, što je početak transcendentnog iskustva, odnosno iskustva Boga. »Umjetnost ima puno veći religijski potencijal nego što on i približno dolazi do izražaja, pogotovu kod nas, smatra Prcela, te kaže kako bi Crkva, a pogotovo teologija, trebala još značajnije ne samo poštivati autentičnost religijskoga govora kroz umjetnost, nego ga i aktivno podupirati.

Rorty tvrdi da vapi za dobrom ljudskom zajednicom te prilikom za solidarnost u odsutnosti transcendentnog i mističnog zajedništva, pa nam nudi takvu solidarnost obnovom civilne religije rusoovske tradicije, na jeziku Whitmana i Lincolna.

Vidaj opjeva ljepotu prirode koja je upristutnjenje transcendentnog Boga.

moja je teorija čisto materijalistička.. nema tu ničeg duhovnog ni transcendentnog mi smo jednostavno skup električnih reakcija na vanjske podražaje.

Čovjek postaje spona svijetova, transcendentnog i očitovanog, nutrine i vanjštine.

Metodičke napomene Učenici uočavaju da ta linija dijeli ovostrani kvadrat - dolje od transcendentnog pravokutnika - gore.

Katolička škola je čuvarica transcendentnog u ljudskoj osobi te stoga mora odgajati mladog čovjeka u njegovoj cjelovitosti.

No, središnje je pitanje ipak je li moguć odnos Boga (kao beskonačnog, apsolutnog i transcendentnog) i svijeta?

Svaka glazba koja svojim skladom rađa radost i uzvisuje, dosižući nove dimenzije i dašak transcendentnog, svojevrstan je »odgovor na Božji poziv« ili kako bi rekao sv. Augustin, podsjeća nas na kuću Božju kojoj težimo dok koračamo ovim svijetom.

Realni otac posjeduje autoritet samo ukoliko se uspostavi kao utjelovljenje transcendentnog simboličkog agensa, tj. ukoliko prihvati kako nije on sam, već veliki Drugi, onaj koji kroz njega govori, njegovim riječima - poput milijunaša iz Chabrolovog filma koji preokreće uobičajenu jadikovku o tome da ga vole samo zbog njegova novca: Kad bih samo mogao pronaći ženu koja bi me voljela samo zbog mojih milijuna, a ne zbog mene samog U tome se sajstoji konačna lekcija frojdovskog mita o oceubojstvu, o primordijalnom ocu koji se, nakon svoje nasilne smrti, pod okriljem svog Imena, kao simbolički autoritet, vraća jači nego ikad: ako realni otac želi iskazivati očinski simbolički autoritet, mora na neki način živ umrijeti - upravo njegova identifikacija s mrtvim slovom simboličkog mandata podaje mu autoritet, ili, da parafraziramo stari slogan: Samo je mrtav otac dobar otac (1) Problem s kritičarima Lacanova falocentrizma je u tome da, po pravilu, oni referiraju na falus i/ili kastraciju u pred-pojmovnom, zdravorazumskom metaforičkom smislu: u standardnim feminističkim filmskim kritikama, na primjer, uvijek kada se muškarac ponaša agresivno prema ženi, ili joj nameće svoj autoritet, možemo biti sigurni da će taj čin biti označen faličkim; svaki puta kad se žena nađe sputana, nemoćna, potisnuta u kut itd. možemo biti sigurni kako će njeno iskustvo biti opisano kao kastracija...

A ideološku jer polemika Mrava i Cvrčka simbolizira kruti eksploatacijski odnos praktičnog Zapada prema svakom, ne samo došljački Istočnjačkom, nevinom zanesenjaštvu (Što znaš raditi?, pita Mrav Cvrčka, na što se ovaj pehfogl baletanski lijepo nakloni, što je poduzetnom Mravu znak za beskompromisnim tjelesnim iskorištavanjem transcendentnog duhovnog apogeja, I neka bude sretan da ima krov nad glavom, inače, poslat ćemo ga natrag, odakle je došao...).

Ova duboka potreba našega života poklapa se s onime što se traži od osoba posvećenoga života, čak i u laičkoj Europi: biti svjedocima transcendentnog.

Suprostavljao se kršćanskom shvaćanju Boga kao ličnosti i nečeg transcendentnog te stvara panteističku doktrinu po kojoj se sve sastoji od vječne i beskrajne supstance.

Primas Mađarske i predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija te nadbiskup ostrogonsko-budimpeštanski kardinal Peter Erdo ocijenio je kako današnji europski intelektualac može postaviti pitanje o opstojnosti i o pojmu Boga te da može naći pozitivni odgovor u priznanju njegova postojanja. Kad jednom prizna Boga kao transcendentnog i apsolutnog, može i mora razmisliti i o mogućnosti komunikacije s Bogom, rekao je dodavši kako onda proizlazi da europski intelektualac ne može odbaciti ideju, koja je u početku gotovo nezamisliva našoj ljudskoj mašti, da je upravo osoba Isusa Krista ta u kojoj možemo susresti Boga na način koji je najprikladniji sposobnostima ljudskog bića.

izmedju Teslinog " kozmološkog misticizma " i ovdje predstavljenog " kozmološkog dijalektičkog materijalizma " uvijek sam uz Teslu... i da, nije monoteizam vrhunac religiozne misli već ateizam jer mu je susljedan; zapravo jedina prava iskonska čovjekova religija (?) jest budizam jer je jedini rodjen čovjekovim naporom, sve ostale emaniraju iz transcendentnog... prikaži cijeli komentar

A svako istinsko svjedočenje jest tek onda svjedočenje ako je služenje svijetu, što je početak jednog specifičnog iskustva, tradicijskog ili transcendentnog, iskustva Boga.

Glogovčan je posve ovladao fotografskim tehnikama te ovom izložbom nadvladava novinarski nerv i iskoračuje u svijet transcendentnog, prepun emocija prema ljudima i samome gradu te nuka da i sami drugačije promatramo grad u kojem živimo i kojeg volimo.

U svakom slučaju treba se kloniti smještanja bio energije u područje transcendentnog.

Filozofska vjera nema čvrsto dokaze o opstanku transcendentnog, ne posjeduje konačne istine, ona naprosto vjeruje u mogućnost čovjekove slobode i humanosti u dimenziji bitka.

Ovo ipak ne objašnjava izvor ovakvoga transcendentnog podražaja.

I zaista, kada se šetamo po europskim gradovima, prepune su ulice spomenika, povijesnih muzeja, kulturnih manifestacija, ali sve je manje unutarnjeg sadržaja i transcendentnog značaja, kao da se tehnoznanstvena materijalistička civilizacija odvojila od svoje duhovne spitirtualne sastavnice, a nakon toga kako reče Julius Evola samo preostaje neokolicina hrabrih ljudi među ruševinama, a i jedna vrsta estetike otpada.

Sam čin podizanja i usmjeravanja objektiva (i polja svog interesa) sa zemlje prema gore, na nebo, već je opterećen simbolikom: napuštanje zemaljskog, ljudskog, materijalnog, prolaznog u smjeru duhovnog, nematerijalnog, transcendentnog.

Estetsko iskustvo transcendira osjetilnost, iako se ne želi gubiti u maglama transcendentnog; usredotočuje se samo na izražavanje nečega neizrecivog, nečega što nije moguće osjetiti, a što ipak može postati nazočno samo kroz osjete.

Estetski užitak kao jedan doživljaj transcendentnog orgazma je svakako uzrokovan nasim usađenim potrebama prema objektu opažanja.

Ovdje se radi o pitanju postoji li veza između duha i materije, između transcendentnog i očitovanog.

Djeca su tek zakoračila u svijet iz Transcendentnog pa se slabo međusobno razlikuju, a starci već s jednom nogom zakoračili u Transcendentnog pa su i oni počeli međusobno sličiti.

" Philosophia perennis jest izraz što ga je skovao Leibniz; no ono što je tim pojmom obuhvaćeno - metafizika koja prepoznaje božansku stvarnost u temelju svijeta stvari, života i umova; psihologija koja u duši pronalazi nešto slično ili čak istovjetno božanskoj stvarnosti; etika koja čovjekov konačni cilj vidi u spoznaji imanentnog i transcendentnog Temelja svega bitka iskonsko je i univerzalno.