Početno, konvencionalnija kritika ga je prihvatila kao nov i neobičan redateljev eksperiment u stvaranju suspensa, autorska je otkrila u filmu intimistički iskaz, žanrovska inovativan pristup žanru, dok ga naposljetku poststrukturalistička psihoanalitička i feministička kritika tumače kao sugestivno poniranje u kompleks kastracije te propitivanje samih temelja muško-ženskih odnosa, najočitije u mučnim prizorima u kojima dubinski traumatizirani detektiv prisiljava svoju novu prijateljicu, prodavačicu Judy, na preodijevanje u mrtvu Madeleine u koju je bio zaljubljen (na što Judy, premda nevoljko, pristaje).