Dubrovnik je ovdje: simbol, metafora, alegorija, mit i mistifikacija, stvarni topos, sinegdoha, personifikacija; Dubrovnik je sva Hrvatska, dakle i autoričina zavičajna Istra, usamljena je zvijezda svemirskoga beskraja, on je povijest, naša sadašnjost i naše sutra; Grad nije ma koji grad, on je i osobna povijest, autobiografija, i ženstvo, i svjetonazor, i ključ za razumijevanje mentaliteta, filozofije opstanka; Dubrovnik je stvarna ljepota, ona po sebi, kao i nedostižna fikcija, žudnja, ironija i parabola; naposljetku, luka je on, polazište i dolazište, planetarno mjerilo, ključ za čitanje naše i drugih civilizacija, kultura, jezika, pisama, ratovanja i mirenja, iz mora izronio mikrosvijet u eri mudijalnoga i globalnog nasrtaja, neminovnog ali ipak nasrtaja, na svaku iole drukčiju travku koja strši i ne dâ se