Supostavljaju ć i trbuhozborstvo kao posrednika unutarnjega glasa i bradatost kao rast unutarnjeg bi ć a na van (a ne prema unutra, kao što je, prema Mordojevoj, slu č aj u nebradatih žena) izvo đ a č ica uspostavlja ravnotežu, posebice izraženu u poeti č kom ekvilibristi č kom plesu drvenih ždralova, kojima balansira nose ć i ih na rukama.