U logorima uništenja većinom su ih organizirali zatočenici koji su ostavljani na životu duže ili kraće vrijeme kako bi asistirali u procesu istrebljenja. 2. kolovoza 1943. izbila je velika pobuna u Treblinki, 14. listopada u Sobiboru, a 7. listopada 1944. i čuvena pobuna specijalnih jedinica u Auschwitz-Birkenau.

Naslov je nadahnut izjavom jidiš-pisca Isaaca Bashevisa Singera (1904 - 1991):« Životinje se trajno nalaze u Treblinki.

Time želi potaknuti razumijevanje težine pojedinih činova, kao što je u ovom slučaju mirno koračanje prema vagonima i Treblinki.

Autor na kraju zakljucuje: genocid sr-cetnickih formacija je drukciji nego nacisticke njemacke u Auswitsu i Treblinki: srbi sa slobom, oni kolju svoje: svoje susjede, prijatelje, ljude sa kojima su do jucer zajedno zivjeli: hitler to nije radio.

Nikakvih plinskih komora, po njegovim riječima, nije bilo niti u Auschwitzu, ni u Treblinki, ni u Majdaneku.

To je kao da se neko sad pojavi i kaže: " Pa ja sam bio upravnik u Treblinki samo šest dana. " Ta presuda je za anale pravosuđa.

Ni Tozi ni Remingtonu nisu dali kredit kada su pretjerano reagirali već su ih eliminirali na način kako se eliminiralo u Treblinki: kad padne na koljena ne daj mu ruku nego metak u potiljak.

Zamislite kad neki neuki Poljak, dužnosnik u EU, kome su većina predaka skončali u Treblinki, pogleda neku provokativnu sliku sa Bleiburga, otvori enciklopediju Brittanicu i pročita " Ustaša: Croatian fascist movement that nominally ruled the Independent State of Croatia during World War II.

Tragom mogućega upita Zašto Treblinka, vječna Treblinka u spomenutoj Singerovoj detekciji? odgovor vjerojatno počiva u činjenici što je kao cinička novina u Treblinki uvedena jedna nacistička strategija.

Naime, umjesto ubijanja u pokretnim plinskim komorama, u Treblinki su Židove masovno odvodili u hermetički zatvorenu komoru.

S četrnaest godina Grey živi u varšavskom getu, zatočen je u Treblinki iz koje uspijeva pobjeći.

Ubrzo nakon toga, obitelj, zajedno s tisućama drugih, je otpremljena za deportaciju za koncentracijski logor u Treblinki.

2. To šta je sud reka da je " genocid počinjen samo u Srebrenici " je slično ka da se kaže da " Njemačka nije počinila genocid nad židovima na cilom svom teritoriju i na teritoriju okupiranih zemalja, nego u Auschwitzu, Mathausenu, Treblinki.... "

Nacisti su se uistinu trudili sakriti što se događa u Auschwitzu, Birkenau, Treblinki, Majdaneku, Sobiboru, Belzecu itd.

Ja bih bio sretan da imam i takvog šefa kakve ste opsali, a ne napuhanca koji nas tretira kao da smo logoraši u Treblinki

Tako i postoji autentičan dokument koji se bavio popisom žrtava obuhvaćenih u operaciji " Reinhard " do 31.12.1942. Tako se navodi da je u Treblinki, Belzecu, Sobiboru i Majdaneku (znači bez Auschwitza) do tog datuma ubijeno 1 274 166 ljudi.

U Treblinki su toliko brzo ubijali da je zapovjednik logora smijenjen jer nije mogao uvesti organizirano ubijanje.

U Treblinki je kapacitet prihvata dnevno bio oko 6 tisuća sve dok nije počelo pristizati i do 12 tisuća ljudi dnevno (kolovoz 1942.) što je logor dovelo u rasulo.

Tako je željeznička stanica na koju su dolazili u Treblinki uređena kao prava željeznička stanica, sa svim mogućim oznakama za čekaonice, posađeno je cvijeće okolo a sve se držalo uredno čistim.

Nacisti su odveli u logor clanove obitelji nekih forumasa, na temelju rasne pripadnosti (npr. pisac ovih redova je zgubio sestru od bake u Treblinki)