Naravno, Trebor nije imao ni tricu ni stuttgartsku medvjedicu, već običnu dvojku, (Ferenc Govnar:« Jebači gerijatrijske ulice ») golfa s home made spojlerom kojeg već danima planira skinuti jer Trebor nije seljačina, ali je zato ljenčina.

- Ja sam Trebor. - odgovorio je dvojnik. - Tvoja suprotnost

KRAÄ A TIJELA (DOBRI DUH TREBOR)

Trebor je izabrao neki, recimo sedamnaesti, scenarij.

Nezadovoljan razvojem situacije, Trebor se namrštio, pa zavikao za svojim " pozitivom ", trudeći se sustići ga: - Ma, čekaj

Upravo sad, dok Trebor, odnosno Robert, kopa tunel ispod zida okružnog zatvora, kako bi se dokopao slobode, Robert mu, odnosno Trebor, šapuće na uho: - Tako ti je to kad si ⠀ žmaterijalan⠀.

Trebor se koprcao viseći na užetu, usrao se pri slaboj svijesti.

Zanemarimo Pajazitija i njegove sladoledarske navike koje je u svojoj podsvijesti Trebor Dingdon vezivao uz kulinarske eksperimente iz djetinjstva i posvetimo se Treboru Dingdonu kao glavnom liku ovog žvrljanja slovima.

Trebor je dobio ime po Robertu F.

Tako se i Trebor, netom napustivši leglo loših slastica i gorkog korneta, nasmijao Đasperu kojeg je od milja zvao Kiko, i zapeklo ga tamo pri vrhu gdje se djevojke ogledavaju prije no što gljivasto ogledalo strpaju u usta.

Trebor je Marini sinoć čestitao rođendan, a njoj je za silovanje mužjaka dovoljan i zainteresirani pogled srednje bareće kakvoće.

Kao što je jednom rekao Wesley Morton« svi bi jebali, a nitko ne bi platio », tako je i Trebor kao potvrda ovog iznimno umnog i nadasve mudrog zaključka, platio tu (smatra se da je bolje jebati drotkefu no Marinu) nesmotrenost prilično neugodnim peckanjem i nadao se da je to samo kazna što se zlurado smijao Đasperu, a ne ubrzano napredovali trip-sif-gljivar.

Trebor ga je nagovarao na razne stvari, a ovaj je to uporno odbijao.

Na primjer, kad je pomogao jednoj starici da pređe ulicu, Trebor je predložio da ju ostavi nasred ceste, a kad ga je neki prolaznik upitao za put do autobusnog kolodvora, ovaj je predložio da ga pošalje na drugi kraj grada...

- Hm, tvrd si orah - zaključio je Trebor.

- Utvara, kažeš - rekao je Trebor, kružeći ramenima i vratom kao da se razgibava. - A tko se sad ne vidi u ogledalu?

- Ništa - odvratio je Trebor. - Ukrao sam ti tijelo?

- Već sam ti rekao. - mirno je odvratio Trebor. - Pokušavam te učiniti čovjekom.

- Pa, savjetovao sam ti da ne potkradaš firmu - odgovara mu Trebor, odnosno Robert.

Za vrijeme tog njihovog prepiranja, Robert je shvatio dvije vrlo važne stvari: kao prvo, neće se tako lako osloboditi Trebora, ma koliko se trudio ignorirati ga, i kao drugo, njegovu suprotnost ne vidi nitko drugi do njega samog, tako da mora dobro paziti kako se ponaša, da ljudi ne bi pomislili kako su mu popustili živci, pa razgovara sam sa sobom. Å to se ovog drugog tiče, sve je bilo pod kontrolom dok nisu stigli u Robertov ured, ali onda je nastao problem, jer je Trebor postao neizdrživo agresivan.

Bog je rekao« Nikome ništa ne budite dužni »i zato se Trebor vratio avionom iz Melbourna, u pošti kupio imenik, pronašao njegovo ime, tri dana i noći bdio ispred njegove kuće, otjerao od sebe opasnog psa, pogladio tri mačke, jednu crno-bijelu, u sebi trideset i dva puta otpjevao refren jako glupe pjesme, uspio dohvatiti zreli prišt na leđima i jedvice ga istisnuti, čak dvanaest puta ispustiti vjetar iako se u debelom crijevu nešto burno zbivalo, ispratiti pužev životni put, obrstiti šest grmova kiseljaka, napokon ga ugledati, priči mu i umjesto pozdrava lagano kimnuti glavom.

Znameniti skladištar diskonta« plati i nosi », Trebor Dingdon osjetio je gorak okus vrška korneta kojeg je s vidnim zgražanjem do kraja pojeo.

Zimski sladoled bio je bljedunjava inačica pravog sladoleda i Trebor ga je s negodovanjem uzeo.

Ti si moje najveće zlato i mama te nikada ne bi izdala. »« Majko, ti si najveća majka od svih majki i kad postanem slavan kupit ću ti najljepši buket sa stotinu bijelih i crvenih ruža. »« E moj Trebore, ako već sada jedeš govna, teško da ćeš u životu išta drugo jesti », pomislila je mati i lijevom, žuljevitom rukom pogladila Trebora po kvrgavoj glavici.« Alime, nešto ti je gorak ovaj kornet, opet si čistio uši? », ozbiljno će Trebor prenuvši se iz sjećanja.« Jebem ti sestra, da ti jebem mama », bijesno će Alim, prijeteći žlicom za sladoled.

Trebor Dingdon nije znao što da radi sa svojim nekontroliranim emocijama i sve prisutnijom ksenofobijom prema uvoznim slastičarima, pekarima i buregdžijama i svoj je Sangreal tražio u vršku običnog korneta čije je okus bio prilično identičan onom cerumena iz uha.

Niti je Trebor Dingdon bio Robert Langdon niti je kornet zamislio Da Vinci.

Sve je to bila velika zabluda i jedina je istina da je Trebor kao beba iz kahlice kušao vlastito govance.

Trebor Dingdon bio je predodređen da jede govna.

Do njega je vrh Tribor (trebor-treba-mjesto gdje se prinosila žrtva Perunu).

- Å uti, dosado jedna - uzvraća mu Trebor, odnosno Robert.