Već dugo nije bio sa ženom, a Nada... pa nju je želio svakim trenom sve više i čudio se koji mu se đavo događa.

Kako, kad Gospodin za svega svoga zemaljskoga vijeka ni jednim svojim trenom nije se odvojio od svoje svete Majke?

Zanesena trenom vječnosti u kojem osjetih energiju mog postojanja i u bojama svijetlosti i tonovima muzike spoznah jednu novu dimenziju u sebi, dimenziju trajanja svijesti u prolaznosti čvrstine materije.

Sjećanja se mješaju sa trenom utapljanja u svijet svjetlosti.

Priznajem, bilo mi je čudno vratiti se tamo.. nisam prošla istim putem, to me jedino spasilo.. ali onako, pogled na taj grad iz daljine, znajući da sam svakim trenom sve bliže i bliže.. ulazeći u njega, nakon gotovo 2 godine.. priznajem, suze su mi navrle.. skliznula je koja i niz obraz.. nije mi bilo svejedno.. srećom, sjedila sam sama, okrenuta prema prozoru, pa nije nitko vidio..

Tijelo je jutrom raslo iz točke prividnog mira i postajalo svakim novim trenom drugačije.

Samo, problem je što život, a osobito život u ovom gradu, odbacuje metafizičko elegancijom bovana koji leti kroz prozorsko staklo odma posli knjižare sam otiša u cyber caffe, surfam, razmišljam o tome kako težina moga jastva svakim trenom biva manja, o značenju težine i jastva zasebno, a iza mene sidi neki tip, vaterpolist, i dere se na mobitel:« Ma, zgazićemo ih, stari

PR-SC886 sadrži dvije nove Audysseyjeve tehnologije: Dynamic EQ koja tren za trenom izabire najbolji frekvencijski odziv i surround razinu kako bi se na bilo kojoj razini glasnoće ostvario jednaki slušni doživljaj te Dynamic Volume, koja održava željenu razinu glasnoće za bilo koji sadržaj, istovremeno mu optimizirajući dinamički raspon.

Sa svakim trenom temperatura raste sve više, a već je 47 C.

Zahvalnost prema mom postojanju, sigurnost da imam čvrst temelj i da će s mojim životom baš sve biti dobro rasla je sa svakim trenom.

Žestok vjetar silno šumio kroz grmlje i stabla, i svakim trenom bivao sve jači pa valjao sve veće i sve crnje oblake, ali kiše nije bilo.

Međutim je uzduh bivao svakim trenom nemirniji.

Polako, osjećala sam kako nemir nestaje, kako me zahvaća tišina prirode svakim trenom sve više.

Svakim joj trenom bilo više voljko, više mekano oko srca i duše

Naime ti stanovi su plaćeni pozamašnim poticajima koje smo svi platili onim trenom kad su sagrađeni.

Neka vas ljepota života razveseli svakim trenom, nemojte posustati u svojim željama i mogućnostima, jer ovo je svijet za vas... i lijepo ga je s vama dijeliti: -)

Želim imati više pouzdanja u Tebe, očvrsni me, šalji mi svog Svetog Duha, želim biti bolja majka i žena, prijatelj i susjed, kolega, kćer, objavi se po meni svakim trenom, molim te pomogni nam u ovoj situaciji, ti proviđaš onome tko ima pouzdanja i vjere, bojim se da je moja plitka?

Vjerujući da su djeca otrovna, Sulley nastoji prebroditi problem i pokušava sesuočiti sa svojim strahom, ali situacija se svakim trenom sve više pogoršava.

Tko želi išta drugo osim spoznaje Boga život za životom, minut za minutom tren za trenom.

Tragala sam za ljubavlju istrazivajuci svaki dio tvoje kože, tvoga tijela, ljubeci svaki dio svoje želje za tobom.. onim dijelom tvoje muskosti koju sam željela u sebi, onom jacinom kojom si svaki puta prodirao u mene, gubeci svakim trenom sebe, predajuci se svakoj sekundi užitka...

Eto zbog toga kada vozim zimi imama strah, jer htjeli mi to priznati ili ne sve je povezano sa našim odrastanjem, sa svakim trenom naših doživljaja iz djetinjstva.........

Pronaći Mr. Darcya, onog Savršenog/u samo nama namijenjenog s kojim će sve i u seksu trenom sjesti na svoje mjesto, oliti najprofanije, da prostite - ljubav.

odavno nisam pisala... ne sto nisam znala o cemu bi, vec zato sto vam ne mogu ostavljati komentare, a preglupa sam da si to slozim sama... pa eto, dosla sam ipak danas olaksati dusu... problem je u meni. u svemu i zbog svega problem je u meni... nisam za kcer, nisam za majku, nisam za zenu, za curu... cak vec mislim da nisam sposobna imati ni prijateljicu... ne mogu sada objasnjavati, ionako se placem cijeli dan samo zato sto sam uopce dosla do te spoznaje... najgore je kaj vise ne pusim, pa sam tako izgubila i jedinu sansu da se malo smirim... uglavnom, luda sam... valjda sam ljubomorna na frendice koje su slobodne, imaju zivot i vremena za sve, ljubomorna sam i na svoju djecu jer je cijeli zivot pred njima i mogu imati sve ono sto ja vise ne mogu. mogu stvoriti nesto, a ja vise ne mogu nista. ljubomorna sam sto moj bivsi muz ima curu i on je ZAISTA sretan u toj vezi, ljubomorna sam jer moj decko nema obaveza i moze raditi sta hoce, a ja ga gusim sama sobom... dok ga ne otjeram... ljubomorna sam jer moja sogorica i moj brat imaju relativno dobar brak, sto si cure mojih godina mogu priustiti sve ono sto ne mogu ja... ljubomorna sam na sve ljude koji imaju aute, a moj se pokvario i nemam novaca za popravak... ljuta sam sto disem, i svakim sam trenom sve starija... nista nisam imala od mladosti, ni ne sjecam se sto sam radila izmedju 13 e i 19 e godine...

Kad ti ' srce nije na mjestu ' jedna nesvakidašnja odluka dovest će do poznanstva s trgovačkom putnicom koja će Lulu potaknuti da ispriča svoju životnu priču, priča će opet završiti poražavajućom istinom (" Koji put pokušam zamisliti što me još lijepoga čeka u godinama koje dolaze i ne nalazim ništa. ") i Lulu će se već sutra naći na putu prema obali svakim trenom se udaljavajući od kuće, od djece i muža, od same sebe kakva je još jučer bila.

Nismo to riješili, jer ne samo da mi je lagao, već sam se osjećala tako jadno... zbog činjenice da sam se ja svakim trenom trudila oko veze, oko nas, sate provodila u razmišljanjima što je pošlo po krivu, a on je cijelo to razdoblje doslovno provodio zadovoljavajući sebe i svoje potrebe.

... toliko toga bih napisala, a zapravo se sve može sažeti u jednoj rečenici... znam da je čovjek pokazuje koliko je velik tek onda kada otvori svoje slabe točke, svoje ahilove pete - velik je u svoj svojoj boli i tuzi. pisala bih riječi, rečenice, stranice tekstova.. no čemu, zašto? ima li to uopće ikakvoga smisla? nisam u formi za duge, ingeniozne postove prepune nekih otrcanih fraza; nisam u formi za intelektualno nadjebavanje sa samom sobom što mi je inače najveći izazov; nisam u formi za ništa. mislim da bih mogla satima samo sjediti i gledati u daljinu, u obzor, u crtu horizonta koja svakim trenom mijenja svoju boju od zlatne do purpurne. u materijalnom sam konstantno, tako da mi prelazak u ove duhovne, metafizičke sfere predstavlja nešto sasvim novo, nepoznati, strano i daleko. toliko sam okružena svim tim ljudima, stvarima i inim čudesima da sam zaboravila kako je to biti - ja. imam par lijepih uspomena i sjećanja za koja se znam uhvatiti kada padam daleko i duboko, u ponor melankolije koja ponekad ne pokazuje svoj kraj. onda se uhvatim za to i držim se čvrsto, sve dokle dok ne vidim da je to samo potemkinovo selo, fatamorgana u konfuznim, prenatrpanim mislima. ne znam gdje je nestala osoba koja je znala pisati sve one inspirativne, afirmativne postove; valjda je nestala sa zadnjom kišom; sada je tu netko drugi, netko tko tek u svojim lucidnim fazama zna gdje je i trudi se ostati tamo. da li plačeš? da li ti suze teku? pustiš li ih da teku ili ih brišeš da nitko ne vidi trenutak slabosti. važni su trenuci, kako bih rekla, prosvjetljenja. kada vidiš da nije sve tako crno, ali niti sasvim bijelo. možda tek kombinacija sivog koja glasom prekrasne, ali smrtonosne sirene zove na još prije nego te uništi i pretvori u pjenu što oplakuje vreli pijesak. a čuđenje dolazi od srca, kako sam negdje nekada pročitala... različitih ciljeva ima. kakav nam je cilj kada se zaustavimo? kada sve postane suptilno, malo; a tako veliko, značajno? gdje je taj put i cilj, kada zapravo ne putujemo, ali srca nam se prelamaju, duše nam drhte. duše nam drhte, kao na jakom vjetru... još ako nam zajedno drhte, ako zajedno plaču... gdje nam je put gdje se susrećemo, koji nam je cilj? kada je sve tanano, suptilno, meko; a tako gromovito, munjevito, snažno? pusti, ne znam ni ja.......

Od Šamara do Rigolleta prošlo je više od dva sata, a energija na pozornici i u publici koju je brojalo više tisuća fanova svakim trenom samo je rasla.

Jačaj nam vjeru u tebe svakim trenom, danom, godinom.

Moja tjeskoba sad raste svakim trenom, kiselina u želucu zahtjeva sir i banane... grickam si donju usnicu a o noktima da ne govorim

Otvorenim pismom ih obavještavamo da naša grupa Stegnite vi remen bando lopovska trenutno broji preko 62 000 članova, i da se broj ljudi koji podržavaju naša nastojanja svakim trenom povečava, a u pismu smo im još jednom napisali zahtjeve koje smo zajedno s građanima pisali.