U sam suton nebo se bijaše izvedrilo i sad su, osute po njemu, treperile sitne studene zvjezdice.

Treperile su oči neba, a južni vjetar nam je dodirivao lica, mješao glasove, budio uspavana srca.

Probudio se veoma rano, zora se tek naslućivala i zvijezde su još treperile.

No, u istom vremenu Bog je stvorio i jedno Drvo života, kojeg posadi usred Raja, na kojem je izgradio užasno mnogo grančica (možda 7 milijardi) koje su, SVAKA ZA SEBE, treperile istim brojem titraja u sekundi ili kako bi Znalci rekli da svaka grančica titra samo Svojom frekvencijom.

Ali nisu treperile samo svijeće u crkvama.

Čuli su se samo gaktaji gavranova, a zvizde su treperile na nebu ko nimi svidoci, dajuć tračak svitla i nade.

I vanjska žega, izmiješana sa mirisnom hladovinom prostranih soba, i nutarnja njena osjećanja, sve je to doprinijelo, te su joj i misli i tijelo treperile kao jasikovo lišće i za najveće tišine; nju je napunjala ona uzrujanost, kada srce i duša ne znaju niti što bi, niti što ne bi, nego svaka žilica našega lica ozvanja onim stihovima:

Okrenuo sam se na drugu stranu tražeći malo mira, samoće jer negdje u glavi, u duši i srcu su mi još treperile riječi našeg reisa dr. Mustafe ef.Cerića da svijet mora da se probudi, jer ne može preživjeti zlo i zločin protiv čovječnosti.

Bilo je mračno, samo su se vidjele naše svjetiljke koje su treperile u noći.

Umotana svilom sna treperim duginim bojama u slatkom iščekivanju tvog dodira.Koliko puta a uvijek kao da je prvi put.Pitam se ali samo ponekada gdje je bio i da li je bio zapisan naš susret.Mora da negdje među zvjezdana postoji zlatna knjiga snova omotana pjenastom paučinom, posuta zlatnim prahom mjesečine.Volim vjerovati da smo tamo zapisani i nas dvoje.Sjećaš li se mjesec je sjajio jače nego ikada, zvjezde su treperile blještavo i isprekidano.Dugo je trajao taj naš prvi poljubac.Nakon njega iza mene je ostao trag mjesečevog osmjeha ne podrugljivog već sretno zbunjenog.

Više nije postajala zgrada i ograda kasarne, kroz daleku tek prolistalu krošnju treperile su zvijezde i svoj sjaj uplele u sklad prekrasne pjesme i nježnog, tihog prebiranja po žicama gitare, kao da su se pretvorile u cakljenje kišnih kapi iznad Bresta.

Vjeđe treperile su nervozno od neprestanoga praskanja eksploziva, te u onoj kiši tanadi, što se sipala kao zrnje, nabubrile su mu opne moždane i tako je sve u njemu tutnjilo kao da netko udara njegovom lubanjom o zid.

Zvjezde su treperile na nebu, a Dario ih je pratio ' ' u živo ' ', jer je odlučio spavati vani, s obzirom da je društvo u kolibi nastavilo koncertirati svaki sa svojom ' ' pilom ' '.

Tiho su treperile strune čudesnu upavanku za tebe, nježnu za tvoj djetinji san.

Legnem na stol i opružim se svom svojoj dužinom, dok su oko mene lebdjeli instrumenti, treperile narančaste kugle, zeleni mali trokuti, istražujući moje tijelo u potrazi za... nitko nije znao.

Sjećam se kako su kapljice vode što su treperile na njenim laticama sjale na popodnevnom suncu i obasjale moj mali kutak.

A duša mi ne dȃ da i vas u rizičnost povučem ko lud ovan i dok im je tako sa suzom besjedio, dotle je blaženo slušao unutrašnji umilni glasić od kojeg su mu sve žilice treperile: Slađano li vas je na koljenima gledali i pred torom ostaviti, izgubljene ovčice moje.

Kako je dvorila uglavnom sagnuta, a k tomu obučena u široku odjeću od gruba sukna, trbuh joj se nije ni zamjećivao, no stoga su pleća i sitne guzičice neprestano poigravale i treperile, kao mlada trava i žedna želja.

tek sad vidim. prošlo je naše vrijeme. vrijeme kad smo crtali po zidovima, vrijeme kad smo plesali po valovima, vrijeme kad smo davali ruke kišnim kapima, vrijeme kad smo udisali noč, a izdisali dan, vrijeme kad su i riječi bile suvišne, vrijeme kad su zvijezde treperile samo za nas, vrijeme kad smo dodirom pozdravljali jutro vrijeme koje je udaralo tipke klavira za svaki naš pogled vrijeme koje je čekalo samo nas. sad na kraju je ostala samo bonaca i stari čamac vezan za sjećanja. a vrijeme? vrijeme sad čeka novu lutalicu sa bocom punom pijeska.

Uz stazu pred crkvom treperile su palme u drvenim sanducima.

Na stolu ispred mene je ležao omot ružičaste boje čije su vrpce treperile na večernjem vjetru.

S velikom paznjom i ljubavlju vlastitim rukama izradjivala je bozicne ukrase, i uredjivala jaslice... Ovcice ispod njenog bora uvijek su imale najzeleniju mahovinu, malom Isusu bilo je ugodno i mekano na svjezoj prirodnoj slamici, pod toplim vunenim dekicama, Josip i Marija pored njega, grijali su se uz ognjiste, pastiri su imali svoje vatrice, voda je zuborila u malom mehanickom zdencu, zvijezdice su nekako posebno carobno treperile, i skoro da se doista mogla cuti nebeska pjesma andjelcica, spontano i skladno poslaganih oko stalice...

Samo su svijetlucale i treperile ne radeci nista.

Iako je bila mrkla noć bez mjesečine, dok sam izlazio iz štale gdje sam napojio krave, iznad planine se pojavilo nekakvo plavo isijavanje, nekakve zrake su treperile, trajalo je to nekih 2 - 3 minute, a onda je bljesnula snažna žuta svjetlost koja me zasljepila.

Sigurno jos su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu: I cutao sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu: Na dlanu oci zrakama se smiju i moje suze ne mogu da liju.

Kleopatra je svoje jastuke punila laticama ruža, prostorije brojnih harema treperile su od mirisa brojnih ruža u vazama.

U podnožju su, kao prekrasne oči moje mame, treperile svijeće.

Promocija je protekla dostojanstveno, kako i priliči ovim tužnim danima, uz odsjaj 86 upaljenih svijeća, treperile su duše naših žrtava rata dajući prostoru, mjestu i trenutku posebnu važnost i osjećaj.

Preda mnom su na polici treperile svijeće obasijavajući darove mame, sestre, prijateljica..

A one su čekale fino zategnute, nekog poput lijepe Borke i tiho treperile, a sad se zategle, pa me neprestano drže u transu i stanju napetosti, iščekivanja.