' Dekameron ' u Pasolinijevoj karijeri nije puko kokektiranje s proizvodima visoke europske tradicijske kulture kao ni ulazak u srednjostrujaške vode komercijalizacijom rukopisa: on doduše jest tijekom šezdesetih snimao marginalne uratke obilježene ezoterijskim tretiranjem zapadnoeuropske mitologije i religije, i bio je neobično - za jednog filmaša koji je pucao prema širim masama - sklon intelektualizmu, no ni ' Dekameron ' strukturalno ne izgleda kao hofiranje s ukusom običnih pučana (na šofersku se publiku valjda i tako može računati skineš li kojoj glumici gaće), ali jest posegnuo za izričajem pučke kulture, izričajem koji nije bio stran ni Boccacciu, kao, uostalom, ni ocu europskog romana, Cervantesu.