A kad se okreneš I suočiš sa ogledalom svijeta Vidiš kako gasnu, tamo dolje Svjetla tvojih gradova Kud odlaziš krišom u pohode Zapisuješ događaje Viriš kroz prozore Slušaš uzdahe U ložnicama drugih ljubavnika Iznevjeren poput kakvog djeteta Ridaš i trčiš praznim ulicama Trgaš svoje halje Vičeš, padaš, ranjavaš ruke po zidovima Ulaziš u hramove I započinješ bitke riječima Uvijek je tako sa riječima,