Svi veseli, kako ćemo malo avanture doživit i po mogučnosti izači u Skitaći, prestiči koju grupicu.... Tako smo pričali Inot i ja, a Sebi ni dužna ni kriva pristane... Tak smo mi coastirali jako kratko i malo, vjerojatno puno prekratko da bi došli do onog suhozida ili putića, šta god je već ucrtano na karti i krenuli ravno gore... mislim ono, đungla je p. d. za ono žbunje tamo, a mi " tvrdoglavi Slovenci ", a još od toga 2 plavuše, ajme majko mila hahahahaha.... idemo mi, ne damo se mi, krečemo gore, bush, sve višlje i višlje sve dublje i dublje, bush, ruke krvave od trnja lica puna pajčune, prašine, majice, tajice se trgaju, a nikad kraja i sve gušće i ružnije, ma koji coastiring? -« BUSHING », to je ono, o ćemu se najviše pričalo u cilju, o bushingu, nema tog sugovornika koji navečer nije bar malo isprobao novu disciplinu u trekinga: BUSHING.... vidimo mi ne bu to sam tak, ali šta sad... nema nazad, isto nam je.... treba se popet i gotovo... ahhhh sranje izgubili smo dragocjene minute a na KT6 imamo limit do 16 h, a mi imamo još malo više od sat vremena.... a ništa