Ekskomuniciran 1549., sklonio se u Švicarsku te od tada i od tamo branio reformaciju i napadao Tridentski sabor i papu.

A osim toga, ona ni najmanje ne umanjuje dostojanstvo krvne žrtve, nego naprotiv, kako tvrdi Tridentski sabor (usp. 22. sjednica, gl. 2, kan. 4), još više ističe i sve jasnije pokazuje njezinu veličinu i nužnost.

U tome je smislu Tridentski sabor, odgovarajući na želje Isusa Krista i njegove neokaljane Zaručnice, vruće preporučio da bi se vjernici koji prisustvuju pojedinim Misama pričestili ne samo duhovnim čuvstvima nego i sakramentalnim primanjem Euharistije, da bi tako obilnije primili plod ove presvete žrtve (usp. sjednica 22, gl. 6).

Tridentski sabor također preuzima tekst sinode u Kartagi, o smrti kao kazni za grijeh.

Tridentski sabor nalaže biskupima da upute vjernike da slike i kipovi opominju vjernike na dobra koja su primili od Boga i potiču da nasljeduju ono što slike pokazuju.

Ta pak nadnaravna objava, prema vjeri sveopće Crkve, koju je proglasio Tridentski sabor, nalazi se u pisanim knjigama i nepisanoj predaji, koju su sami apostoli primili iz ustiju samoga Krista, ili koju su apostoli primili govorom Duha Svetoga, koja je kao rukom predana stigla Sve do nas.

Budući pak da neki ljudi krivo tumače ono što je sveti tridentski sabor spasononosno odredio o tumačenju božanskog Pisma, kako bi ograničio lakoumnost duhova, Mi obnavljajući isti dekret, izjavljujemo da je njegov smisao ovaj, da u stvarima vjere i ćudoređa, ukoliko to spada na izgradnju katoličkog nauka, onaj smisao svetog Pisma treba smatrati za istiniti, koji je držala i drži sveta majka Crkva, na koju spada suditi o pravom smislu i tumačenju svetog Pisma; zbog toga, nitko ne smije samo sveto Pismo tumačiti protiv tog smisla i protiv jednodušne suglasnosti otaca.

Naime, vjernicima nije nepoznato, ili se barem lako mogu poučiti, da je presveti Tridentski sabor, oslanjajući se na nauk koji je sačuvala neprekidna predaja Crkve, osudio novo i krivo Lutherovo učenje koje se ovome protivi« (enciklika Obaviješteni od 13. studenoga 1742., 1). »Ako tko rekne da su nedopuštene Mise na kojima se sakramentalno pričešćuje sâm svećenik, pa da ih zato treba ukinuti, neka je izopćen« (Tridentski sabor, sjednica 22, kan. 8).

Tridentski sabor, sjednica 13, kan. 6; Pio VI., konstitucija Početnika vjere, br. 61).

Među velike obnovitelje Crkve u Italiji, na smjernicama što ih je zacrtao Tridentski sabor, uz sv. Karla Boromejskoga i sv. Filipa Nerija, valja spomenuti i sv. Ivana Leonardija.

Gradnja crkava i liturgija Tridentski sabor je imao veliki utjecaj na gradnju crkava i na liturgiju.

75. Lako je stoga razumjeti zašto sveti Tridentski sabor tvrdi da nam se po euharistijskoj žrtvi pruža spasonosna snaga križa, da se brišu naši svakidašnji grijesi (usp. sjednica 22, gl. 1).

Doista, katolički nauk o euharistiji, koji je snažno definirao Tridentski sabor, crkvena zajednica treba prihvaćati, živjeti i prenositi na uvijek nov i vremenu primjeren način.

Budući da je u ovo vrijeme, ne bez gubitka mnogih duša i velike štete za crkveno jedinstvo, rasijano krivo učenje o opravdanju, sveti ekumenski i opći Tridentski sabor na hvalu i slavu svemogućega Boga, za mir Crkve i za spas duša... želi izložiti svim vjernim kršćanima pravo i zdravo učenje o samom opravdanju, koje je naučavao " sol pravednosti " [ Mal 4,2 ] Krist Gospodin, " početnik i dovršitelj naše vjere " [ Heb 12,2 ] koju su (nam) predali apostoli i koju je trajno držala Katolička crkva, potpomognuta Duhom Svetim; najstrože zabranjujući kako se ne bi netko ponovno usudio drugačije vjerovati, propovijedati ili naučavati, nego li se ovim dekretom određuje i objavljuje.

S druge je strane potvrđivao uvjerenje protestantskih autoriteta koji su tvrdili da od vremena Grgura I. (590. - 604.) na Petrovoj stolici sjedi Antikrist te da je postreformacijski Tridentski sabor Rimsku Crkvu konačno izručio Antikristovoj vladavini.

Otk 12,9; 20,2 ], vječni neprijatelj ljudskog roda, probudila među vrlo mnogim zlima koja u ovim našim vremenima uznemiruju crkvu Božju, ne samo nove nego i stare zablude o izvornom grijehu i njegovom lijeku: sveti ekumenski i opći Tridentski sabor... htijući pristupiti tome da zabludjele pozove natrag i utvrdi one koji se kolebaju, slijedeći svjedočanstva svetog Pisma i svetih Otaca i najpriznatijih sabora kao i sud same Crkve o tom istom izvornom grijehu određuje, govori i izjavljuje:

Velika je zasluga sv. Karla da je nakon mnogih pregovora uspio nadvladati mnogobrojne diplomatske i organizacijske poteškoce da bi se mogao nastaviti i dovršiti obnoviteljski Tridentski sabor.

Karlo Boromejski bit ce jedan od najrevnijih provoditelja u život svega onoga što je zakljucio Tridentski sabor.

Tridentski sabor, sjednica 23, gl. 4) pa tvrde da se u Novome zavjetu svećeništvo zove samo ono što pripada svima koji su oprani u svetoj vodi krštenja, da se ona zapovijed kojom je Isus Krist na posljednjoj večeri naredio apostolima da čine ono što je bio on učinio izravno odnosi na čitavu Crkvu vjernika, pa da je tek kasnije nastalo hijerarhijsko svećenstvo.

" Samo svećenicima je dana vlast da posvećuju i posreduju vjernicima Svetu Euharistiju. " (Tridentski sabor) To učenje lijepo izražava Sveti Toma Akvinski u svojoj Summa Theologica: " Zbog poštovanja prema tom Sakramentu, ne dodirivati ono što je posvećeno: stoga su tjelesnik (korporal) i kalež posvećeni, a tako i svećenikove ruke, da bi mogle dodirivati taj Sakrament. Danas se Pričest na ruku daje protuzakonito i to je postalo jedan od glavnih neprijateljskih alata za uništenje Vjere po cijelome svijetu.

187. Ponajprije treba nastojati da svi s dužnim poštovanjem i dužnom vjerom vrše odredbe koje su izdali Tridentski sabor ili rimski Prvosvećenici i Sveti zbor za obrede, kao i sve što propisuju liturgijske knjige u pogledu vanjskih čina kod javnoga bogoslužja.

Tip svećenika s kojim se Cafasso susreo u Zavodu i kojeg je on sam pridonio ojačati prije svega kao rektor bio je pravi pastir s bogatim duhovnim životom i dubokim žarom u pastoralnoj skrbi: vjeran u molitvi, zauzet u propovijedanju, katehezi, odan slavljenju euharistije i službi ispovijedanja, prema modelu kojeg su utjelovljivali sveti Karlo Boromejski, sveti Franjo Saleški i kojeg je promicao Tridentski sabor.

Tridentski sabor je 1556. god. izdao nepogrešivi proglas o opseg kanona kao odgovor reformatorima.

Prethodna dva sabora bila su davno (Tridentski sabor završio je 1563. godine, Prvi vatikanski sabor 1870. godine), a društvene promjene koje su se zbile u međuvremenu nazvati malima je eufemizam.

Kad je Tridentski sabor (1545. - 1563.) podložio duhovnu pastvu isključivo biskupima, u Bosni se ipak, zbog izvanrednih prilika, nastavilo s uobičajenom praksom sve do početka XVII. stoljeća kada su franjevcima smanjene povlastice.

Da bi ovo važno pitanje rešio, prinuđen sam bio, sadanje okolnosti na stranu ostaviti, i vratiti se k onom vremenu, u kom ne bejaše ni galikanizma, kad ono, crkva, jedina i sveta imađaše za učitelje Pavla, Petra, Jakova i Jovana, a ovima niko ne sme, i ne može to pravo odreći, i da ne povredi nauku sv. Biblije, koje, evo predamnom, i koju je i tridentski sabor za pravilo vere primio i proglasio.

Budući da o tom uzvišenom i presvetom sakramentu euharistije na različitim mjestima kruže razne vrste strašnih zabluda pokvarenog đavla, zbog čega se čini da su u nekim pokrajinama mnogi otpali od poslušnosti i vjere Katoličke crkve, sveti ekumenski i opći Tridentski sabor misli da na ovom mjestu treba izložiti ono što spada na pričest pod obje prilike i na (pričešćivanje) djece.

U alpskom gradiću Trentu danas glavnome gradu talijanske autonomne provincije Trentino Alto Adige (Južni Tirol), a nekoć biskupiji kneževstvu u sastavu Svetoga Rimskog Carstva i Habsburške Monarhije održao se u razdoblju od 1545. do 1563. devetnaesti sabor Katoličke crkve nazvan Tridentski sabor (prema latinskom i njemačkom imenu grada Tridentum, odnosno Trident).

Tridentski sabor snažno je obilježio Katoličku crkvu te kulturu katoličkih zemalja u stoljećima koja su uslijedila.

Tu odluku potvrđuje i Tridentski sabor u Dekretu o istočnom grijehu, gdje izrijekom govori da u nauk o istočnom grijehu ne namjerava uključiti Bležanu Djevicu Mariju.