Ivan sin Kačića je u zapadnoj sudobnoj notaciji mogao bit Ivan Kačić i puno prije Tridentskog sabora.

Uspjehu Tridentskog sabora nemalo su pridonijeli pape koji su nakon njega bili na kormilu Crkve i koji su ga energično u djelo provodili.

Izdvajanje Presvetog od misnog slavlja U stoljećima poslije tridentskog sabora euharistija je bila usmjeren na žrtvu Kristovu i na stvarnu prisutnost Gospodinovu.

Dr. Bogović je posebno istaknuo zadnji zajednički sabor svih pet patrijarha 879. godine a pojasnio je odluke i Avignonskog i Tridentskog sabora.

Vjerske borbe koje su iz toga slijedile obilježile su razdoblje između Tridentskog sabora i Westfalskog mira.

U njoj je u prvom redu prema normama Tridentskog sabora želio poučavati u kršćanskom nauku.

Međutim u stoljećima poslije tridentskog sabora posjet Presvetomu (pa i pred zatvorenim svetohraništem) postao je jedna od omiljenih pobožnosti katolika.

Uvjerimo se u to iz dogmatskih izričaja Tridentskog sabora:

Prva prezimena počinju se javljati krajem 12. stoljeća, a osobito nakon odluke s Tridentskog sabora u 16. stoljeću kada postaje obvezno korištenje prezimena uz ime neke osobe.

Nakon tridentskog sabora tabernakul je postao duhovno i ikonografsko središte crkvenog prostora.

Posebnu vrijednost knjizi Slavonska franjevačka učilišta ", koja je također zbornik autorovih radova, daje Hoškovo često naglašavanje franjevačkih učilišta kao mjesta s kojeg su se širile ideje kulturnog i prosvjetno djelovanja u duhu katoličke obnove poslije Tridentskog sabora.

Ili do 1521 - te (ili točnije, nešto malo kasnije, do Tridentskog Sabora)?

Navedeni papa 1611. godine u nagovoru izaslanicima kralja Filipa III., između ostalog kaže: Jer se jedna i druga strana u biti slažu s katoličkom istinom, tj. da Bog s učinkovitošću svoje milosti čini da mi djelujemo, da nas od onih koji neće čini onima koji hoće, te preusmjeruje i mijenja volju ljudi, o tome se radi u tom predmetu, a razlikuju se samo u načinu; dominikanci naime kažu da (milost) fizički predodređuje našu volju, to jest stvarno i učinkovito, a isusovci drže da on to čini primjereno i moralno; mišljenja jednih i drugih se mogu braniti, te dodaje: Kad se naime kaže da bi bilo dobro znati koje mišljenje treba držati u toj stvari, odgovara se da treba držati i slijediti učenje Tridentskog sabora, koji na VI. sjednici o opravdanju tumači i objašnjava u čemu se sastoji krivovjerje pelagijanaca i semipelagijanaca, a u čemu Kalvinovo, i naučava katolički nauk, kako je potrebno da slobodna volja bude pokrenuta, potaknuta i pomognuta od Božje milosti, ali da ona može slobodno pristati ili nepristati, te da u to pitanje ne ulazi način na koji milost djeluje, koje je sabor započeo (raspravljati), ali ga je napustio kao beskorisno i nepotrebno [ 10 ] Takvo stanje traje do dan danas.

Nakon Tridentskog sabora polovicom 16. stoljeća Katolička crkva naređuje svojim župnicima da uredno vode matične knjige, pa je to drugi važan datum u razvoju hrvatskih prezimena.

Počelo je u Rimu krajem 16. i početkom 17. st. u okviru katoličke obnove nakon Tridentskog sabora, koji je održavan od 1545. do 1563.

Ona je na poseban i neponovljivi način dio katoličkog duhovnoga blaga i žive katoličke Tradicije, koja je prema nauci Tridentskog sabora zajedno sa sv. Pismom izvor božanske objave.

U poglavlju o prezimena navedena su sva prezimena toga kraja od njihovog nastajanja poslije Tridentskog sabora u 16. st. do današnjih dana.

1564. - Papa Pio IV. potvrdio je bulom Benedictus Deus odluke Tridentskog sabora, te zatražio od katolika da ih se strogo pridržavaju i pod prijetnjom ekskomunikacije zabranio svako njihovo neovlašteno tumačenje.

Do Tridentskog sabora (1545 - 1563) i u Hrvata je bilo i uobičajeno i veoma često ime Vuk, koje se davalo djeci s uvjerenjem da će ih svojom mistično-magičnom moći osnažiti, ali i štititi od raznih opasnosti i neprilika.

Zbog preporuke Tridentskog sabora o njegovanju biblijskih i svetačkih imena na štetu narodnih, ali i još niza okolnosti, od 18. stoljeća ime se Vuk i brojne izvedenice od njega neopravdano i nepravedno vezuju gotovo isključivo uz pravoslavlje i srpstvo.

Koliko se do sada zna ni jedna redovnička družba do konca Tridentskog Sabora nije proizvela toliko boraca za katoličku vjeru koliko braća Opservanti.

Položaj katolika se znatno poboljšao nakon Tridentskog Sabora.

Tijekom povijesti kapucini su imali različite uloge, no osobito su se istaknuli radeći na katoličkoj obnovi poslije Tridentskog sabora.

To je osobito vidljivo kod teologa Tridentskog sabora, koji brane srednjovjekovno mišljenje kao srž crkvene znanosti.

Imao je velik utjecaj na donošenje zaključaka Tridentskog sabora i na njihovo provođenje u milanskoj nadbiskupiji i cijeloj provinciji.

Tu su ih francuski biskupi, slijedom odredbe Tridentskog sabora, da ni jedna posvećena osoba ne smije živjeti izvan samostana, godine 1612. uveli u samostane, u strogu klauzuru.

Navedeni Katekizam Katoličke crkve, nastao nakon Tridentskog sabora, tvrdi da je moljenje i obožavanje kipova čin idolopoklonstva i nema nikakvog mjesta u Katoličkoj Crkvi (poglavlje 374).

Kršćanska je liturgija imala svoj put od jedinstvenosti u apostolskom razdoblju, preko raznolikosti liturgijskih rodova i obreda nakon Konstantina, do uniformiranosti i centraliziranosti poslije Tridentskog sabora.

Nakon Tridentskog sabora, koji je završio 1567. godine, uloga misionaskih redova je umanjena, a mnoge samostane je preuzelo redovito svećenstvo, pretvarivši ih župne crkve.

Krasić je svoj dokaz izveo po tome što je dokazao da se u 17. st., temeljem dekreta pape Grgura XV. iz 1622. i pape Urbana VIII. iz 1623. hrvatski jezik morao predavati i učiti na najpoznatijim europskim sveučilištima kao što su sveučilišta u Beču, Bologni, Louvainu, Madridu, Padovi, Parizu, Salamanci itd.), odnosno u okviru katoličke obnove nakon Tridentskog sabora (1545. 1563.) [ 3 ].