Od fontane prolazimo glavnom opatijskom ulicom prva uzbrdica je lagana, pa tek smo počeli, noge su friške, i već smo kod hotela Pariz tempo je dobar, jak, jači nego na treningu, ali ovo je ipak utrka i treba malo više potegnuti opatijska tržnica i izlaz iz centra grada kod hotela Ambasador još jedan lagani uspon na kraju kojeg pluća i glava vec pitaju koliko će izdržati u ovom tempu i da li će se moći dočepati cilja buduća opatijska sportska dvorana, sud i općina, skrećemo na glavnu vološćansku ulicu u suprotni smjer prometa nema, policajci i vatrogasci na strateškim mjestima zatvorili ceste i usmjeravaju nas na pravi put nizbrdica prema vološćanskim plažama uvelike olakšava i pomalo odmara spuštamo se kroz Volosko prema moru, bura sve više diže, valovi veliki i prskaju, poneki kupač legendarni Surf pun nedjeljnih kavopija, a blizu njega stol s vodom za osvježenje i Adžaga koji nas bodri da izdržimo jer smo već na pola puta do cilja ali puno vremena za okrijepu i odmor nema dva-tri gutljaja, malo smočiti ruke i lice i trkajmo dalje prazna plastična čaša iz ruke neekološki pada na pod, ali nekako se osjetim kao pravi trkač stižemo do vološćanskog mandraća i kod Velikog mula zaokret na Lungo mare već ne vidim trenera i vodeću ekipu, a i Dunja mi se polako gubi iz vidika pratim Marinu i po 16. put si govorim da nije teško i da ja to mogu, iako tijelo vrišti da stanem i kune se da nikad neće otići na polumaraton da, put je poznat, odbrojavam plaže u uobičajenom redoslijedu: plaža kod koša, Lipovica, Belveder, Tomaševac usput, susreti s poznatim licima koja razvesele i malčice odvuku pozornost s umornih nogu i gorućih pluća još nekoliko zavoja i blagih uzbrdica, i već trčimo prema ulazu u opatijski park kraj Ljetne pozornice u prolazu između hotela Kvarner i Crkve sv. Jakova gotovo gubim iz vida zadnjeg trkača ispred sebe koji bi mi mogao pokazati put treba skrenuti lijevo, uz crkvu i terasu hotela Millenium i dalje je teško, ali tako smo blizu cilja samo ravno, prema zvijezdama ma ne uvis, nego prema onima Janice Kostelić i Krešimira Ćosića