evo, zbog ovakvih tekstova ja obožavam čitati našeg gosponprofesora kad bismo okrenuli kontru, mogli bismo konstatirati tko nije nikada bio u prilici zgriješiti, taj ni ne može znati o čemu se radi kada te uklješti Hibris ipak, žalosni smo svjedoci uspaljenog mnoštva koje (iako bi u golemoj većini i u datoj situaciji ti isti pojedinci reagirali isto ili možda čak i gore) žedno krvi i zaslijepljeno mržnjom (zašto je on, a nisam mogao ja) uvijek pruža isti prizor linča moć je afrodizijak veći i od para i od bilo čega drugoga; osjećaj da upravljaš tuđim sudbinama i da možeš što hoćeš uništava ljudski mozak poput tumora nije li Nietzsche pisao o tome kako je gomila plemenita kada brani, ali pomahnitala rulja kada napada? zato i jest taj koncept prosuđivanja poguba za naš svijet: stara priča sa trnom i deblom u očima p. s. usudio bih se spomenutom Gotovcu (u Gradišci su mu kao ipak, je li, faci, nudili sapun a on veli: dok ne dobiju svi, neću ni ja) dodati i jednog Mačeka, koji je (čudna li čuda, neviđeno na ovim prostorima) odbio vlast ponuđenu mu na tanjuru onih travanjskih dana 41. (a navodno i odlazak u šumu 44. kao početak novog puta prema vlasti) ili još ranije izabirao čajniča umjesto ministarskih fotelja sve dok se lajbek nije koliko-toliko mogao pristojno zakopčavati:)))