Prije dvije godine pocela sam raditi u jednoj firmi kao operater na prodaji vina i maslinovog ulja za Njmeacko trziste.... bila sam i ostala jedna od rijetkih koja je imala najvise narudzbi u jednom radnom danu..... sve do 31.7. kada su mi rekli da zbog krize hehehe ne mogu nikome dati ugovor za stalno i da ce me primiti preko agencije ali da moram napraviti pauzu od 3 tijedna.... i tako sam trebala poceti raditi 24.8..... ali sam 19.8 dobila strasnu temperaturu skoro 40.... i zavrsila na hitnoj... kazu oni tamo svinjska gripa idi kuci i izoliraj se.... hahahha... (pa ja sam i onako sama... jer preselih se iz stana u kojem sam zivjela sa suprugom.... htijela sam sve ostaviti i otici da u miru pokusam da nadjem izlaz iz situacije u kojoj se nasla moja obitelj... jenda kcer se vratila za Hr... nemam nista protiv Hr ali tamo posla nema... zivi kod decka i dane provode tako uz komp.... nista ozbiljno se ne poduzima.... strasno... pozeljela sam da odlaskom i pauzom pokrenem ljude na razmisljanje... htijela sam nakon 25 godina pokazati da se moze sam, da se moze ici naprijed, da se moze voljeti i ciniti dobro.... i bila sam sigurna shvatit ce se... bolesna sam vec dovoljno da bih nekome bila smetnja...) i tak ostanem ja doma tjedan dana javim na poslu da kakvo je stanje i 28.8 na kontrolu..... a lijecnici kazu ne, nije gripa... nesto ne valja nalazi su gori nego prije tjedan dana, moras ostati u bolnici... ironija..... ali ajde ostanem ja, jer stvarno mi je bilo lose... i tako 9 puta mi uzese krv, pa infuzije, pa nemaju pojma sto mi je... ali nasli su mi dozivotnu bolest u obliku dijabetisa... i odmah opa insulin... kazu nije naslijedni vec eto dobila sam i to tek da ne mogu jesti banane, krumpir, ma one jednostavne stvarcice.... lezim tako u bolnici i pitam se zasto? (a moj muz ili bivsi muz ili ne znam kako da ga nazovem bio je na moru sa mladjom kcerkom... dosao je pred moj odlazak u bolnicu... bio mi je jednom u posijeti.... a znala sam da je nasao novu ljubav.. nema veze kazem ja i onako bolesna ne trebam nikome... a i nije se htio prema meni promijeniti, ma bila sam predebela za njega, ma nisam ni kucu odrzavala kako je htio, ma nisam bas ni kuhala najbolje..... i tako to...) i onda kazu oni tamo u bolnici bakterija je... ali ne znaju gdje ni koja.... i ostala ja tako tamo i pustise me kuci.... i javim se ja na posao dolazim u ponedjeljak kao raditi, a oni kazu nece ti biti placeno ovo sto si bila u bolnici jer si na probnom 7 dana... ma ljudi radim u toj firmi 2 godine kakav probni??????? i od cega cu zivjeti trebam stan platiti, pretrage, aparatic za krv..... trebam jesti ponekad... hmmm... dodjem na posao u ponedjeljak, jos mi jelose, jer trebala sam jos malo ostati doma ali rekoh da ne pravim probleme... vidim ja oni vec ljuti sto sam se pobunila za neplacene dane... i u utorak zove me sef.... ma znala sam da nesto ne valja... kaze ne znas prodavati vina, ne pricas bas dobro sa kupcima.... i tak dobijem otkaz... ma ironija... a sin koji zivi sa mnom u stanu dobije napad panke kako sad sto sad, zar cu je ja izdrzavati... i vidim ljudi oni najblizi me ostavise..... nitko nije primjetio promjene u mom zivotu, nitko nije htio razmisliti kako je sada njoj kada joj se sve mijenja, kada se sve nekako srusilo..... a ja mirno trazim posao, znam da sma bolesna, znam da je muz bivsi, sada sigurno, znam da ce starija kcer ostati tamo negdje i cekati da nadje posao, znam da ce mi sin iz dana u dan prigovarati kako sam unistila zivot, iako nekada ne jedem da njemu ostane, ali to je kao normalno, znam da nemam nikoga.... prijatelji? hahahha sto je to? znam da ovo sve ima svoj razlog... i zao mi je sto sam postavila pitanje zasto? ne zanima me zasto, ja znam da mogu ovako sama i zna da cu naci neki drugi posao, i da cu uspijeti... sama.. i sada znam da moram biti sama... i ne trudim se vise nalaziti nikoga za pricu, jer cijeli zivot sam bila tu za nekoga, i shvatila da sam malo pogubila sebe, vezu sa Bogom, troseci sebe na druge.... i nije mi zao, samo necu vise..... sada se budim smireno, cekam da sin prolupa vratima i ode na posao, ustanem i sasvim smireno prihvatim dan onakav kako je... sa novom prehranom, sa novim navikama, sa novom sobom i nekako mi ide.... ima tu jos toga sto ne smijem javno iznijeti jer su malo teze stvari, i ajmo reci sokirale su me, isplakala sam se ali samo kratko ne kao prije, nema depresije, svatko bira svoj put... ja sam ga izabrala... dok mogu od svih bolesti ja cu se brinuti o sebi, kada ne budem mogla Bog ce odluciti sto ce dalje biti.... najvaznije ne napustiti Boga, jer zivot bez Njega nema smisla.... sjetih se par " prijatelja " koji su bili tako sigurni da ce uvijek biti tu ako mi zatrebaju... a gdje su sad? znate zasto su nestali? jer su mislili da je prijateljstvo sebicno milosrdje... ono jadno dat cu ti kad ja hocu sto ja hocu, ne ono sto ti treba i kad treba... pa nema veze ja i dalje zivim... sama... ali sada znam sto znaci ono " ne boj se, jer Ja sam s tobom "...