ne opravdavam nikakve odmazde, pod izlikama " više pravde " bez prava na obranu, sve ostalo je ratni zločin. razmjere osvete su bile u višijevskoj francuskoj kao što si rekao ipak su dječija igra prema osvetama na ovim područjima, te ruskoj osveti. ne volim ni kada se osvećuju onima koji po nikakvoj logici nisu krvi, a to su bile njemačke žene koje su prvo ostale bez očeva, supruga ili braće, a potom su ih pijane horde rusa silovale, što je vjerojatno bilo u skladu sa komunističkim poimanjem najviših ideala pravde, slobode i jednakosti. priče o folksdojčerima idu do broja nekih 170.000 ljudi koji su potrpani u logore, uz postojanje dječijih logora gdje je na tisuće djece poumiralo od gladi. to što su njihovi sunarodnjaci pripadali prinz eugenu, ne daje titoistima na pravo takovo ponašanje prema nevinim civilima. u svakom slučaju, mislim da su odabrani krivi primjeri za ilustraciju tvrdnji, s tim u svezi, nisam pobornik ideje o pomirenju i trpanju svih žrtava u iste grobove, već sam za individualizaciju krivnje sa obje strane, te utvrđivanje istine o razmjerama ubijanja. čim se počne pokrivanje sa tvrdnjama " opravdano ubijanje ", " opravdani zločini " riječ je o manipulaciji i otvaranju novih ciklusa mržnje unedogled.