Sjećanja naviru mirisi socijalizma, zvuci koji bude želju za biti zaljubljen, voljen, tu u vlaku koji trucka, klopoče, vibrira, skrivena igra rukama u kupeu, strastveno ljubljenje u praznom hodniku otvaram prozor da mi vjetar mrsi kosu, miris gareži i ugljena se miješa sa mirisima Slavonije, Like, rijeka, bosanskih šuma kočnice, usamljena mala mjesta u bjelini noći, ispuštanje pare, metalni zvuk lupanja o točkove, pištaljka željezničara, klo, klop, klo, klop.. ipak se kreće zvižduk lokomotive para noć budeći čežnju za dalekim putovanjima, tamo, tamo daleko od svakodnevnice; miris pohane piletine koja je bila putnički conditio sine qua non, vrhunac za nepca naroda gladnog svega, alternativa je bila daskica, nožić i slanina s kapulom il bijelim lukom - čim bi se smjestili na ofucana plišana sjedišta odmah bi počela zajednička gozba, uvod u intimno zbližavanje suputnika koje bi završavalo skidanjem cipela, opružanjem u najudobniji cik-cak položaj, jastuci su bili tuđa ramena, stomaci, bedra.