S ovakvim lakom se osjećam kao da ih njegujem, a ne " zarobljavam " i " trujem ".:)

Znam da se trujem, ali ne mogu bez njih.

O tome trujem li ja ili ne, pisano je da se ljudi prepoznaju po plodovima.

Stao sam pred nju i rekao sam joj u duhu, je li ovo što radim ispravno, da li trujem one koji čitaju ove posteve.

Zračim u tebe Magiju i trujem ti jastvo snagom buđenja o sebi, tako da ono u svakom trenutku može postati svjesno istinskog Sebe i umrijeti na oltaru žrtve za Onoga koji ima doći, a Prvi je i Posljednji.

- Prva, od nekakvog Štakora, sadržaj sa krajnjim vrijeđanjem da sam komunističko smeće, da trujem sve oko sebe (ne želim baš u detalje ponoviti te uvrede).

Žao mi je samo što na račun ovakvih kao što je Pilatus, trujem forum i odbijam ljude koji bi komentirali ili razgovarali na temu o kojoj govorimo.

ipak činjenica jest da vegetu (ak me banaju zbog toga, ti molim te preuzmi odgovornost, ipak si ti tu puno dulje od mene i možda imaš neke veze) ne rabim u mojoj kuhinji i niti nebum. trujem se otrovima s kojima se truju alexxx i polly. to onako 2 x 4 litre svaka dva tjedna - čokolada i višnja. ah

TL; DR: restorani će biti zadimljeni kao i " adekvatno ventilirani " kafići; navedeni pad prometa je nerealan; svojim nepušenjem ne trujem nikoga, neću dopustiti da drugi truju mene.

Prešutila dužu ozbiljnu vezu sve dok me nisu išli pratit haha, i naravno nemaju pojma kolik ose trujem cigarama

Automatski, kada sam s njima, postajem " pasivan pušač " i htio ja to priznati ili ne, pasivno se trujem u tom prostoru.

I u mojoj duši bilo je nešto svjetlosti, radosti i sunca onih dana, i to baš tada kad sam morao početi da se trujem i uništavam.

Tada je to i favorit, jer se obično onda dulje vrijeme trujem istim. Jeste li i s kim od ljudi sa scene i privatno dobri?

Držim se ja stare navade, ne idem u gostionu da trošim ondje novce i da se trujem zločestom hranom.

- Zaključile su da ja njih trujem.

nisam ja najnormalnija u zadnje vrijeme. svalit ću krivicu na gripozu. xD naime. trujem tu i pišem svakojake gluposti i onda ih objavim pod poeziju. ima nas svakakvih. majka mi govori da su spisatelji ponekad u svom svijetu. naah. svi ste vi u MOM svijetu. glupa sam, znam, znam. ali ova pjesma gorenavedena me uvijek tjera u smijeh. kako neće? kako se nećete smijati kada (slušajte upute pažljiiivo): a) odete na youtube i upalite si tu pjesmu. b) zamislite jedno dugokoso, dugonogo, štrkljavo, tamnoputo, prazabavno, zgodno, pijano, dvometarsko muško čudovište (too much adjectives - kako bi Jane Austen rekla) kako se po nekom pubu u zadru razbacuje sa svojim frendom na to.

Njega ne zanima jesu li moji tekstovi činjenično utemeljeni, jesu li uvredljivi, jesu li objektivni ili su proizvod nekog zaostalog ognjištara koji 5. kolovoza, umjesto u Knin još uvijek ide u Čavoglave, mrzi EU i Stipu Mesića te da li ja takvim pisanjem trujem naprednu mladež koja se ovih dana odmara na Zrću.

Tijekom sezone ne trujem svoje tijelo alkoholom.

Mnogim mislima okupiram sadašnje strahove, premalo je boli danas posjetilo moje sklonište od svijeta, okupirana bezveznim ljudima kojima previše pažnje poklanja moja malenkost, a krv postaje sve gušća i time postajem bezlična silueta, nisam ubijala, samo na trenutke brisala osnovne retke moje knjige života, nisam shvaćala kome se predajem u ruke, prvo treba razmisliti, ali već sam postala zarobljenica savjesti i ne želi me pustiti, uzdišem sve dublje i sve rjeđi zrak je oko mene, jer ga trujem svojim snovima o nekoj vrsti slobode, da me bar oslobode.. oh, kako mrzim ovaj svijet

njenom mužu je taman bio dijagnosticiran rak prostate, a ja se spremala za svoj 7. postupak. a ona će meni da šta se trujem lijekovima, zašto ne odem na neki otok, lipo se opustim, nasunčam, zajebajem i doće beba.

I necu vise da te cujem sakrice me dobri Bog Svoju dusu zeljom trujem za mrvicom srca tvog...

A kako sam ja iz Dalmacije u koju se vratio onaj divlji i primitivni turizam, sjedim na kavi, trujem se nikotinom i slušam o tegobama poznanice kojoj nije, recimo, stigao kauč za boravak u nijansi koju je željela...

Neću moći tokom vikenda, dok vozim, a nije u redu ni da trujem nedužne saputnike.

I da, za razliku od alkoholičara, njome ne trujem samo sebe, nego i ostale.

I sad razmišljam pa što će meni to kad sam se ja otrovao od toga Zar da sad sam sebe i druge trujem?

zar trujem, a nisam ni dijete vec prodje sve te 90 - e... jebala vas i srbija i hrvatska... ginulo se izranjavalo se a narod nema sta da jede a ni vi nemate u skaseli vise od 100 kuna garant i ocete jos?

Dobro, ja sam svjestan posljedica koje pušenje ostavlja na čovjekovo zdravlje, i svjesno se trujem, jer je to i navika i spas od prekomjernog rada, pa pogledom potražim pušački azil u bližoj okolici.

Ali meni je neprihvatljivo da si sama trujem hranu koju jedem.

Vec nocima se trujem internetom i nespavanjem ALI pala je odluka i necu je mijenjati.

Na način da ju ne mrzim, da se ne trujem tog gorčinom, da lakše mogu dalje kroz život.