Pa kaže čovjek: " S neba u rebra, izravno, pjesma se uvlači pod kožu, matoševskom maglom, poput željeznice koju guta već daljina... usporedba magle i prebitih cucaka personificira maglu u nesretnog pijanca, ili tek sporohodajući lik... samoća vrišti do neba, v truloj kleti, naturalistička scena ščokanja kokošijeg dreka... i drek može biti pogled na svijet, i nije nelogično misliti da je nekom drek što nama hrana... i Big Blogu nije dosta što je starac v truloj kleti skoro slep, nego je i mačak ćorav... gotovo haiku završetak, paradoksalan, iznenađujući, satirično-ironizirajući, ali u nekom toplom krležijanskom " bitka kod b. lesne " pomirenju sa postojećim stanjem i sudbinom kakva je je... nikak ne bu da nekak ne bu, pa ipak... ubi nas taj višak ljepote... stoga, vrag je jebi, zaključuje Big Blog, koji ovom pjesmom oslikava deja vu situaciju iz nekih naših kleti, ali svejedno daje nečega toploga u to sivilo situacije staroga pijanca... mi znamo da mu nikad neće biti bolje, ali svejedno, pjesma nije do kraja pesimistična... jer, ljudi moji, tu smo gdje jesmo, i tak nam je kak nam je... kao da smo odlutali k baladama Petrice Kerempuha... čestitke autoru "