Vlasnik sam Peugeota 307 2.0 HDI 66 KW iz 2002 godine na satu ima 155000 prijedjenih KM, u zadnje vrijeme mi se pocelo dogadjati da kad mi je auto hladan i kad krenem prvo tesko dize obrtaje (slabo prima gas), pa naglo trzne i onda prima gas kako treba, to mi se desava i kad je vruc auto (u voznji) jednostavno imam osjecaj da se turbina nekako naglo pali, a ne ide postepeno...

Znaci do cca 2000 - 2500 obrtaja slabo prima gas a poslije toga trzne i onda kad je turbina upaljena prima tecno...

Kod lagane voznje ili neposredno nakon samog kretanja auto mi se naglo trzne, kao da mi netko makne nogu sa papucice gasa.Dok dodajem gas je sve u redu, medjutim kad drzim gas na odredjenom nivou auto jednostavno ne moze jednoliko se gibati nego se trza kao da netko smanjuje i dodaje gas... Znaci samo kad sam postigao zeljenu brzinu i vise ne dodajem gas nego ga drzim na tom nivou, tada on " poludi " i pocne se trzati.Predstavlja mi veliki problem jer moram ili stalno dodavati gas ili kad se zaleti ga staviti u ler jer dok gas drzim ravnomjerno mi trza. (svijecice su nove, senzor protoka zraka promijenjen, katalizator je odavno skinut, filter zraka i goriva su novi) Bio bih neizmjerno zahvalan ako bi mi mogli dati bar neke smjernice o cemu bi se moglo raditi jer kod kojeg god je majstora bio ni jedan nije uklonio kvar. zahvaljujem unaprijed na odgovoru

Na radnom ispitu, IPO za sluzbene pasmine, bas se ocekuje da se pas niti ne trzne na pucanj, cak ih ima vise, 4.. od toga dva na odlezavanju.

Kad trzne pred rajom izgleda k ' o da zna šta radi.

E, nije bilo dogovora o ratu, pa to je reklo par zlobnih budala, isto kao i to da je bush dogovorio rat s bin ladenom i to da su masoni učinili preko busha.Rat je generalno gledano spontani izljev masovnog bijesa, samo njegovi uzroci postoje. odgovornost i motivi uvijek sežu dublje u prošlost od generacije koja gine, ona samo nosi krivnju i bijes predaka. to je akumulirana mržnja koja na neki okidač trzne. rat su počeli srbi, a hrvati su ih već dugo " mrzili ", bar ja sam tako pomalo shvaćao da osjećam još kao dijete, ne toliko da bih ratovao, ali kad su stali na skoro zreo žulj, bilo je kasno.

Sidro ni u kojem slučaju nemojte ispustiti tako da se trzne prema gore.

ranom zorom sred lake izmaglice Sv. Franjo iz čamca baca mrežu u mirnu crnu vodu Ramskoga jezera i čeka uskoro izvuče travom obrasli obli kamen prekriži ga poljubi i natrag u vodu baci zatim izvuče kravlju bronzu klapne njome prekriži je poljubi i nju u vodu vrati malo kasnije ulovi tek rascvali lopoč nasmiješi se prekriži ga vrati u vodu i zavesla dalje onda izvuče mrki kameni križ ali i njega nježno poljubi prekriži i vrati u vodu kada mu zjenice uhvate prvi sunčev odsjaj zabrinuto uzdahne prekriži se i pogled ka vodi svrne iznenada mreža snažno trzne i u njoj se zakoprca oveča modrosiva zlatovčica ali i nju poljubi prekriži i u vodu spusti a kada se u mreži nače zapleten kvrgavi prosjački štap on ga poljubi prekriži osloni se na njega i iskorači iz čamca pa bodro krene preko namreškane vode prema Ščitu sa stigmom na čelu

U svakom slucaju bolje joj je napraviti nesto, bilo bijeg ili???... samo neka se trzne i krene u akciju.

Nitko od brojnih policajaca ni da trzne.

Neposredno prije nego što se ugasi (10 - 15 s), nekoliko puta trzne (kazaljka okretomjera počne poskakivati) te se uz malo sreće stignem maknuti s ceste.

Da nam možda ovo jelo nije pripravio sam zli čarobnjak Arcaldus kako bi nas zasužnjio kao nekoć junačkog Amadisa od Galije, budući da je tako ukusno da bi moglo zavarati i samog Viteza od Feba, a on je bogme bio pravi sladokusac. Onda sam i ja gospodaru kao taj vaš sladokusac vitez, jer ovaj je lonac koji su nam pripravili naši domaćini i spasitelji, doista dostojan naših olla, i spreman sam ga pokusati pa sve i ako je on djelo strašnog Arcaldusa. Trzne se na to Don Quijote: Opraštam ti jer si sa mnom podijelio rane i nevolje zadobivene u boju, a one kao što znaš ne manje čast nego je većaju.

Možda prema ljudima ostavljam previše flegma dojam.. pa valjda misle da nemam ono nešto unutra što trzne i zaboli.. neznam, srce ili tako neš, jel?

Prenaglašen primjer, al i ovdje se radi o stanju emocionalne nesreće, približavaju se santi leda i ona ga jednostavno mora lupiti toljagom po glavi da se trzne i vidi kamo srlja.

Problem koji moj majstor ne može otkriti o čemu se radi je u tome što auto u vožnji " cimne ", trzne, tj kao na trenutak da sve stane, vrlo kratko i poslije nastavi.Tako je bilo do skoro kad je poceo " trokirati " tj broj obrtaja naglo skoči pa padne i auto se ponekad ugasi ako je na slabijem gasu.

Negdje pred zoru, kad sam na karlovačkom kolodvoru kupovala sendviče, a Staš mi iz auta umirujuće kimnuo u znak da je Džo zaspao, zgrčen u nekom grbavom fetalnom na zadnjem sjedištu (i da više ne plače, nego samo tu i tamo trzne ramenima, kao bijednim batrljcima koji služe za sjećanje na krila), vraćala sam se i ja u sebe. Svatko treba znati obuzdati svog zmaja. - rekao mi je Staš nakon par dana.

" Muci buci muci muci " urla žena maloj bebi u facu... beba ni da trzne

Umorna sam. (trzne glavom kao da ju je ubola osa u vrat i krene masirati sljepoočnice).

Kad je primim i malo razmaknem guzove Lana trzne.

Odjednom se desni protivnik trzne, ali nakon kratke stanke pasira.

Vlasnik sam Opela Astre 1.7 DTI s Isuzuovim motorom iz 2002. Auto iz drugog u treći stupanj prijenosa katkad trzne oko 2000 okretaja, dok se to na većim prijenosima iz trećeg u četvrti stupanj ne osjeća.

Ali, umjesto palube, u njegovoj ruci zadrhti štap i Vilko otvori oči, trzne štapom i privuče ribu koja se upecala k sebi.

Stari još dva-tri puta trzne, ali kako krevet nije popustio stade se češkati po glavi: Pa majkumu, šta ću sad?

Tu i tamo trzne se i brzinom munje nestane pokoja krkuša i jošavka.

Nekada je doslovce žalosno gledati kako neki ne mogu se izvuči iz te mentalne jame... koja nema dna... ali nikada nije kasno da se osoba trzne i skuži da pada.... tada ta osoba postaje čovjek... a borba da budemo " ljudi " je vječita i traje cijeli život... i nikada nije kasno da čovjek padne u tu prokletu jamu...

Sjenka boljara se trzne i umine u grobnicu, pod prokleti kamen, a slobodna pjesma pliva daleko, daleko zelenom gorom gdje se razlijeva sjajna rumen probuđene zore, gdje niču na nebu ruže iz mučeničke krvi hrvatskog i slovenskog puka, što ga pogazi oholi bijes u prosnutku zlatne slobode.

Dosta je važno da psa dobro držite prilikom aplikacije čipa jer ako se trzne, može se desiti da ga igla poreže.Zbog toga je ipak aplikacija jednostavnija kod štenaca jer ih je lakše fiksirati.

Miriam me poljubila, što je naravno bilo previše za moje sposobnosti oslanjanja na vlastite noge pa sam se onesvijestila... otvorih oči ponovo na onome istome krznenom bijelom pokrivaču na kojemu sam se probudila i prvi put.. kraj mene je sjedala ovog puta Ona... pogledom sam tražila njezina usta, mrmljala je tiho neke nerazumljive riječi gledajući u staru, ukoričenu knjigu s požutjelim listovima i izgledala upravo božanstveno... okrenula se polagano, kao da pazi pri samom pokretu da me ostavi na životu, da ne reagiram kao prošli put... rekla je nešto, prečula sam jer sami zvuk njezinih riječi bio je harmoničan, nježan i duboko u njemu skrivao se, sigurna sam, zvuk harfe u najmanju ruku ponovila je.. trznuh se... nasmijala se... ' bojiš li se? izgledaš preplašeno '? oooovaj... pa.... i nisam baš... samo nisam navikla na ovakve prizore u svom svijetu.. oprosti mi... mislim na ono prije što sam se onesvijestila.. mmm ' ' ma sve je u redu, to je uobičajna reakcija, nisi navikla na moju energiju, možda je upravo suprotna onoj koju ti imaš... jednom ću te naučit kako je imati.. ' ' hm, u to čisto sumnjam ali... ' ' ššššš ', umirila me, ' nemoj tako... moraš imati vjeru, moraš je izvući iz dubine i spoznati svu njezinu moć.... ubrzo ćeš uvidjeti da si poput nas, da možeš stvarati i bivati u svakom trenutku pozitivna, vedra, čista i neopterećena... da možeš imati i davati upravo sve što ikada si sanjala da bi htjela... mogu zaviriti u svaki kutak tvoje duše i spoznati da si mnogo toga zapustila i da mnogo toga skrivaš u svojoj krhkosti, da se previše brineš o posljedicama prije nego što si spoznala uzroke.. vidjet ćeš, naučit ću te... možemo biti sestre koje će disat jedna uz drugu i učiti jedna od druge... plesati i smijati se, ali i plakati ako je potrebno... želim stvoriti kutak u kojem ni trenutak nećeš biti sama kao što si bila nekada tamo, s one strane... želim da taj svijet bude samo tvoj i toliko jak da ga ni najjača negativna sila ne može razbiti ni prodrijeti do njega ujedno i toliko stvaran da nikada ne posumnjaš '... ' hvala ti ', posegnuh je zagrliti, ali u zadnjem trenutku povukoh ruke i grčevito zaglih sebe oko struka... njezine svijetle oči samo su bljesnule u iskricama blagosti i mira... ' dođi ', klimnula je prema zidu i ustala... brzo ustanem i ja za njom... slijedih je do starog kamenog zida... čudno, nisam prije ni primjećivala kako i on sjaji, sjaji sve ječe kako se primičemo... ona učini pokret rukom, pokret u obliku kruga... na tom istom mjestu ukaže se veliko, bakrom uokvireno ogledalo... jako staro, po mojoj skromnoj procjeni, ali tako magično... sa svake strane okvira imalo je po dva kamenčića i jedan na vrhu.. bili su različitih boja... s lijeve strane stajahu plavi i poviše njega, u razmaku od par centimetara crveni, zatim s desne strane zeleni kojega je nadvisivao bijeli te na kraju poviše svih njih stajao je veličanstveni ljubičasti... okvir je bio izrezbaren nekim vijugavim nitima i spiralama... stajala je ispred njega... ' dođi ', napravila je pokret lijevom rukom, ' stani kraj mene '... nesigurno se primakoh ogledalu, primakoh se Miriam i stadoh ukopana... ogledalo je bilo živo... spiralno je vijugalo cijelom površinom do okvira... ' reci mi što vidiš '... pogledah i pomislih kakvoga li glupoga pitanja jer je predmet u kojeg sam se zabuljila neprestano vrtio krugove iz svoje sredine... ' paaa.... vidiiiim.... spiralu ', reknem odjedom u očekivanju njezinog priznanja da je to stvarno spirala... ona trzne, ' možda će ovo pomoći - primakni se bliže '... dođem ispred i zagledam se duboko.... u glavi osjetim nesnosan pritisak da jedva mogoh progovoriti... ' vidim, vidim samo tebe... sama si tu, stojiš, isijavaš i prekrasna si.... zašto ne vidim svoj lik???? ' kriknem i uhvatim se za glavu, sjednem na pod od boli... i rasplačem se... ona na brzinu učini pokret kruga kao i prije i ogledala nestane... ' oprosti mi, molim te, nisam te htjela tako brzo uvući u sve ovo, ali samo sam željela što prije početi, željela sam ti pokazati kako sebe vidiš, ne vidiš se upravo zato jer se ne doživljavaš, jer si začahurena i ne primaš ništa iz svijeta u kojem živiš... bojiš se previše ', nadvila se nada mnom... ' imaš pravo, možda se uopće ne doživljavam... samo sam jedno tijelo koje će živjeti koju godinu i nestati, zar tako ne treba biti?? nikada neću moći biti poput tebe nikada '.... uzela je moju ruku kojom sam upravo bila obrisala suze i slinu iz nosa i poljubila je... dio ruke koji je bio mokar srebrenkasto je svjetlucao... pogledah je u čudu... ' kkk.. kako sada ništa nisam osjetila? '.. ' nisi? eto, možemo dalje.. ovo je bio prvi korak.. tvoje suze su toliko jake da s njima možeš početi... ne bojiš se priznati istinu, to je važno... upravo je to najvažnije... drugima, ljudima iz svog svijeta, nisi pokazivala da si ovako krhka i da se možeš slomiti kao i svaki čovjek... pomalo si zaboravila da i ti ponekad možeš pustiti suzu.. njima si bila čvrsta i nedostupna, hladna i bahata, zato si i bila sama.... imala si Alastera, toga divnoga starca koji ti je pokazivao tu i tamo da vrijediš i više nego što si sama znala, i živjela si u čahuri u koju je samo on imao pristup... a zašto?? zašto si dopustila da dio tebe, dio tvog srca, pođe, nestane i slomije se? da budeš tako nesigurna u sebe to je dio tebe, to si upravo Ti sada kada si se rasplakala pokazala si da želiš ići dalje... pa idemo dalje... želim ti štošta pokazati.. '..

Trzne se na tren, ali umiri dušu.

FFFFFF KAJ ĆEŠ PAPATI ZA VEČERUUUUUUU.. e onda tek trzne i kaže mi: a taj si me ono pitala?: zubo:: lol: