glas razuma: Dogovor Tuđman Milošević postignut u Karađaorđevu 13. 03. 1991. odnosio se na " Humano preseljenje naroda i razmjenu teritorija " što je bio eufemizam za stvaranje etnički čišćih Velike Srbije i Velike Hrvatske na račun susjedne BiH.

U to doba bezumlja kad se Hrvatska preko noći iz žrtve koju su svi simpatizirali prometnula u agresora, onaj dio javnosti koji nije podržavao Tuđmana u nastojanjima da naš perec konačno dobije i svoj trbuh, u formiranju Mesićevih i Degoricijinih Hrvatskih nezavisnih demokrata vidio je utjehu i pokušaj da se vani pošalje poruka kako nismo svi isti i kako odričemo da se u naše ime odlazi puškarati u tuđu zemlju na tragu dogovora Tuđman-Milošević u Karađorđevu i Karadžić-Boban u Grazu.

Naime, Karamarkova zakonita supruga kći je važnog muslimanskog uglednika i Mesićeva prijatelja, koji se također svim sredstvima borio protiv komplota Tuđman-Milošević.

Lord Carrington: Tuđman Milošević - Kadijević 18. 25.09.1991. Beograd " Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman, predsjednik Republike Srbije Slobodan Milošević i savezni sekretar za narodnu obranu general armije Veljko Kadijević danas su, u kontinuitetu razgovora o glavnim pitanjima rješavanja jugoslavenske državno-političke krize, započetih u Igalu, zajednički ocijenili da je neophodno održati i učvrstiti mir u zemlji potpunim prekidom vatre, kao prvim uvjetom za postizanje pravednih političkih rješenja.

Učesnici današnjeg sastanka ocjenjuju da će principijelna opredjeljenja konferencije u Haagu, koja isključuju nametanje političkih rješenja silom, doprinijeti da se jugoslavenska kriza riješi na miran i pravedan način. " HINA, Baza EVA, 25. 9. 1991. Lord Carrington: Tuđman Milošević - Kadijević 19. 04.10.1991. Haag Lord Carrington, tijekom Mirovne konferencije o SFRJ, organizira sastanak u Haagu, sa predsjednicima Tuđmanom, Miloševićem i generalom Kadijevićem.

Gorbačov: Tuđman Milošević 22. 18.10.1991. Haag Održana je Mirovna konferencija o Jugoslaviji u Haagu.

Nakon separatnih razgovora između delegacija SRJ i RH na kojima su sudjelovali predsjednici Tuđman, Milošević i Bulatović, te ministri vanjskih poslova dviju država, Vladislav Jovanović i Mate Granić potpisali su zajedničku izjavu o normalizaciji odnosa između SR Jugoslavije i Republike Hrvatske i otvaranju diplomatskih misija između dviju država u Beogradu i Zagrebu.

Sitne, manje-više mlade, gladne lopuže (kao fol neki " stručnjaci/manageri ") osjetile su svoju životnu šansu 1990./1991. - a bilo im je svejedno dolazi li Tuđman, Milošević, Staljin, Chavez, Pol Pot ili Hitler.

Da je doista postojao dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Bosne, ta država danas ne bi ni postojala, kaže obrana.

I nemoj mi spominjati Mesićeve priće o 48 sastanaka sa Miloševićem od kojih je jedva nekoliko bilo U rangu razgovora Tuđman-Milošević.

Idućeg dana, tj., 25. 3. 1991. stvarno je i održan sastanak Tuđman Milošević u Karađorđevu.

Konavla i Cavtat su, prema dogovoru Tuđman-Milošević pretočenom u sporazum Boban Karadžić, trebali pripasti bosanskim Srbima kao izlaz na more, ali ne i Dubrovnik.

Nešto slično tome dogodilo se 1991. godine kao posljedica dogovora Tuđman-Milošević.

A ja mislim da je 500.000 Srba otišlo iz Hrvatske jer su se tako dogovorili Tuđman, Milošević i Amerika.

Dogovor Tuđman - Milošević propao je iz dva razloga: kao prvo, Armija BiH pokazala se neusporedivo jačom negoli su to njezini oponenti očekivali; kao drugo, na međunarodnoj sceni pojavio se Bill Clinton koji je, utjecajem supersile kojoj je bio na čelu, stornirao svaku ideju o podjeli Bosne bez obzira na to odakle dolazila.

Osobno me samo muče one šetnje Tuđman-Milošević Karađorđevom uz rakijicu u viski

Neke od njih su i danas opstale kao predrasude u korpusu hrvatskog javnog znanja (žrtvovanje Vukovara za međunarodno priznanje ili za Hercegovinu, prodaja Bosanske Posavine za jug Dalmacije, dogovor Tuđman-Milošević o podjeli BiH itd.).

Predsjednici Tuđman, Milošević i Izedbegović trojno su se sastali 12. 6. 1991. u Splitu, u vili« Dalmacija », te su razgovarali pet sati.

Iako nije bio nazočan na sastanku Tuđman-Milošević u Karađorđevu, Mesić je u haaškoj sudnici kazao da je na sastanku, prema prvoj zamisli, trebao biti dr. Tuđman i on osobno s hrvatske strane, te Milošević i Jović kao predstavnici Beograda.

No, da se to ostvari, bilo je tek potrebno uspostaviti globalni okvir dogovorom Tuđman-Milošević u Tikvešu, o čemu oni, na svojoj razini obavještenosti i rezoniranja nisu, naravno, mogli imati pojma

o na 5 susreta o vojnim pitanjima sudjelovali su, uz supredsjedatelja Konferencije lorda Carringtona (odnosno Cyrusa Vancea), predsjednici Tuđman, Milošević i general Kadijević.

Upitan treba li se HDZ ispričati Ankici Tuđman, Milošević je rekao kako nema razloga da ona tu ispriku ne dobije.

Ali bilo bi bolje, da mi priđemo na meritum stvari.. S obziron, da ja ne želin uzimat preveliki medijski prostor, ovon portalu, samo ću ukratko reć, da je na misto Tuđmana, doista mogla bit bolja osoba i da bi se svakako moglo bolje proć.. dovoljno je isčitat, prave prijateljske sastanke i " planove " relacija Tuđman-Milošević na Dedinju, uz Wiskey, sa po tri kockice leda, uz janjetinu i ostale delicije, kako su dogovarali, ko će kome, koliko i šta, pa na kraju, kad su našli " zajednički jezik " u dogovoru sa svojin prikon, napa BiH-a, šta je svakako bila jedna od niza KADRINALNIH pogrešaka, našeg " presvetog Franje " kojeg, nedaj Bog, da mu neko smi prigovorit..

Ovo drugo vezano za dogovor Tuđman - Milošević isto, nisam naučio od vas da iznoste nešto što pouzdano neznate.

Sastali se Tuđman, Milošević i Izetbegović u Daytonu da dogovore podjelu Bosne.

Zanimljiv je prizor u kojem oca uspoređujete s dominantnim ćaćama nacija i velite: Ti si moj Bog, Marx, Engels, Tito, Hitler, Tuđman, Milošević, Sanader, Dostojevski....

Vozili se u avionu Tuđman, Milošević i Izetbegović i natječu se oni tko će pogoditi iznad čije su države.

Istinski odnos Tuđman-Milošević (ja se ne pitam)

Da je doista postojao dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Bosne, ta država danas ne bi ni postojala, kazao je Khan, ocijenivši upravo postojanje BiH najvećim dokazom nepostojanja plana o njezinoj podjeli.

UDB-aški dželati pod komandom Franje Tuđmana preoblače kapute i počinju glumiti velike Hrvate, dok istovremeno ubijaju istinske državotvorne Hrvate: Ludviga Pavlovića, Miru Barešića, HOS-ovca Stojana Vujnovića u Domaljevcu, dopredsjednika HSP-a Antu Paradžika, koji je bio mozak tadašnje stranke, a konačni vrhunac je bila likvidacija generala Kraljevića, jer je bio glavna prepreka dogovorima Tuđman-Milošević u Karađorđevu i Boban-Karadžić u Grazu, sramnog sporazuma o podjeli Bosne i Hercegovine, progona i preseljavanja njenog stanovništva.