A rezultati te, valjda Tuđmanove politike,« ostvareni (su) u paradržavi Herceg-Bosni ».

Četvrto, uloga Tuđmanove politike u podjeli BiH, Josipović se konačno ispričao susjednoj državi za sva zla koja je radi svoje uloge u pokušaju podjele BiH prouzročila Tuđmanova politika, odnosno tada službena politika RH.

Na hrvatskim sam ratištama, jednako kao i vlastitoj redakciji, dobro upoznala svu pogubnost Tuđmanove politike, temeljene na fašističkom zadatku etničkog čišćenja srpskih građana iz Hrvatske i kasnije agresiji na Bosnu, s glupim, neostvarivim ciljem pripajanja djelova BiH Hrvatskoj.

Sve ovo o čemu lamentirate, gospodin eKrsnik, posljedica je Tuđmanove politike i njegovog sustava vlasti.

" Uvijek si bio čvrst oslonac hrvatskoga duha i karika Tuđmanove politike.

Nakon oslobađajuće presude Gotovini i Markaču nastavio je sa svojom harangom protiv Oluje i Tuđmanove politike.

Zbunjujući su i potpuno neprihvatljivi pokušaji izravnavanja u krivnji Miloševićeve i Tuđmanove politike jer Tuđman je bio dužan slijediti volju hrvatskoga biračkog tijela izraženu na referendumu 19. svibnja 1991. na kojem je sudjelovalo 83,56 % biračkoga tijela, a 93,24 % dalo glas za samostalnost Hrvatske.

HHO je kontinuirano upozoravao tijekom 1990 - ih na štetnost takve Tuđmanove politike, ali držimo da se hrvatske obveze prema BiH zbog sudjelovanja u oružanom poduhvatu protiv teritorijalnog integriteta BiH ne mogu i ne smiju nadoknaditi teritorijalnim ustupcima.

Iako je cjelokupno obrazovanje iz povijesti pod utjecajem Tuđmanove politike tobožnjeg općeg pomirenja Hrvata išlo prema reviziji endehaovskog dijela hrvatske prošlosti, velika većina Hrvata danas osuđuje to razdoblje državnog zločina.

Zbog takve Tuđmanove politike rat u Bosni i Hercegovini je bio mnogo krvaviji.

Potvrdila je to slanjem vojnih trupa u Afganistan, kao i priznanjem neovisnosti Kosova u ožujku 2008. Posebno je važan potpuni otklon hrvatske vlade od Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini, koja se, de facto, svodila na pokušaj podjele susjedne države.

Tuđmanov nasljednik na mjestu predsjednika države sve ciljeve Tuđmanove politike proglasio je promašenim i čak kao glavni politički cilj kojemu Hrvatska treba težiti istaknuo je upravo povratak na Balkan i regionalnu integraciju, uz prijeteću konstataciju kako još ima onih koji siju međunacionalnu mržnju.

Kresali su se glavni potporni stupovi Tuđmanove politike u BiH, a obećavalo mu se ono što je već tada bilo vidljivo da je nerealno.

Slovenci u strahu: Dolazi Todorić, hrvatski državni prijatelj broj 1, produkt Tuđmanove politike 200 bogatih obitelji

Neki od njih ne podnose HDZ i naslijeđe Tuđmanove politike, drugi od SDP-ove opcije sjajno žive, treći, uglavnom su to urednici ili vlasnici medija, ližu dupe svakoj vlasti.

Odbijanje da se napravi razlika između nasilne promjene s jedne i promjene pregovorima s druge strane otežalo je analizu Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini, napose s obzirom na to da je Donijevo gledište daleko od toga da je jedinstveno.

U biti sva ta politička opredjeljenja u Hrvatskoj su većinom čista farsa ili ti stvarno misliš da su pravaši - pravaši (pročitaj program Stračevića...) ili su HDZ-ovci slijedbenici Tuđmanove politike ili HNS slijedbenik stare politike Savke...

" Glavni cilj Tuđmanove politike prema BiH bilo je ostvarenje Banovine Hrvatske.

Dok su zbog Tuđmanove politike prema BiH Bošnjaci još uvijek nepovjerljivi prema pravim hrvatskim namjerama u toj zemlji, u Republici Srpskoj nastoje spriječiti svako zbližavanje i povezivanje Hrvatske i BiH.

Miroslav Tuđman, Ivan Aralica i mnogi drugi predstavnici radikalne hrvatske desnice smatraju, dakle, da je prikrivanje autentične Tuđmanove politike prema Bosni u državnom interesu, dok razotkrivanje te politike predstavlja izdaju državnih interesa: otuda, ponovimo, tvrdnja da je Mesić veleizdajnik.

Josipovićev odlazak u Ahmiće (a potom logično i u Križančevo Selo), praćen izjavom žaljenja u bosanskome parlamentu zbog Tuđmanove politike prema Bosni i Hercegovini, historijska je gesta koja će kvalitetno utjecati na međunarodnu percepciju Hrvatske, i ostaviti reformistički trag u njezinim unutarnjim političkim odnosima.

Očekivanja Željeli su preko osude Tuđmanove politike za genocid, i osude generala kao njegove zamjene bar na dva dana robije, postići i difamaciju Tuđmanove politike i difamaciju unaprijed svake druge politike koja bi imala osnovu u nacionalnom interesu, kako bi na taj način, uz pomoć Haaškog suda, odnijeli pobjedu i nad prošlošću oni su kao ' antifašisti ' utemeljitelji države i nad budućnošću, kad će kao mentalni komunisti hrvatske interese nastaviti žrtvovati na žrtveniku bilo kojega lažnog božanstva.

U takvim okolnostima, optužbama da je kritikom Tuđmanove politike podjele Bosne i Hercegovine prekršio svoje ustavne ovlasti, Jadranka Kosor je povjerovala kako će ga uspjeti diskreditirati i umrtviti u političkom smislu.

Nije problem podjela BiH, nego činjenica da je provedena prema beogradskim planovima, što je veliki poraz Tuđmanove politike iz 90 - tih i veliki poraz Hrvata.

Da se razumijemo, nismo se slagali, bio sam protivnik Tuđmanove politike.

- Kod svakog terorističkog akta teško je sa sigurnošću kazati tko je postavio eksploziv, međutim, velike šanse su da su to učinili, da sebe citiram: ' protagonsiti Tuđmanove politike u BiH '.

- Međutim, kada smo vidjeli da je ona ta koja traži povratak Tuđmanove politike Hrvatske prema BiH shvatili smo da ima istine u spomenutom pismu, da je ona izgleda politički zaista vaspitana kao Vlaisavljević, jer je Tuđmanova politika pregovaranja sa Srbima o promjenama ustava i osnivanju etničkih autonomija u Hrvatskoj i Bosni bila kao naručena za velikosrpski projekt.

O bosanskoj avanturi Tuđmanove politike napisano je ne samo kad je riječ o haaškom tužiteljstvu na tisuće stranica čvrstog dokaznog materijala.

Žao mi je, ali moram ' uletjeti ': Temeljni ishod Tuđmanove politike jest gotovo potpuna međunarodna izolacija države krajem 90 - ih, potpuna gospodarska stagnacija te agresivno gušenje medijskih sloboda...

Oni su kao uvjereni antifašisti otišli na Bleiburško polje na miropoklonenije ustaškim rezidiumima, valjda samo kao izraz nastavka Tuđmanove politike Luburićevog plana pomirbe sinova ustaša i partizana, fašista i antifašista, dajući fašizmu prostor za djelovanje u nekom od svojih pojavnih oblika nevažno jel ' kroz bešćutnost i aroganciju vlasti ili kroz ljigavi paternalizam Crkve.