- da je do pada tužiteljice došlo u trenutku kada je prilazila zgradi tuženice sa stražnje zapadne strane krećući se zaštitnim pojasom uz samu zgradu,

Kraj utvrđenja da prostor kojim se kretala tužiteljica i na kojem se poskliznula i pala nije nogostup koji služi za prilaz ulazu u knjižnicu tuženika, a niti je javna površina namijenjena kretanju pješaka koji ima u vidu odredba iz čl. 89. Odluke o komunalnom redu grada Bjelovara, nižestupanjski su sudovi pravilno zaključili u prilog nepostojanja odgovornosti tuženice za naknadu nastale štete tužiteljici po čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj 53/91 dalje: ZOO) zbog propusta u čišćenju prijeporne površine za sigurno kretanje pješaka.

" Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale krađom njegova bicikla koji je 3. svibnja 2006. otuđen iz prostora tuženice.

Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da tuženica nije u obvezi isplatiti tužitelju iznos na ime naknade nastale imovinske štete ocjenjujući osnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije tuženice.

Utvrđeno je da se rampa za bicikle, s koje je predmetni bicikl tužitelja otuđen, nalazi u predvorju koje je zajednički prostor tuženice i druge škole, te kako nije utvrđeno tko je navedenu rampu postavio.

Predmet ovog spora je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da joj tuženica isplati na ime naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od 1. listopada 1991. do 20. rujna 2004. 297.418,68 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka od 1.906,53 kn te da se izmjeni presuda Općinskog suda u S. od 17. siječnja 1974. kojom je utvrđena obveza tuženice, odnosno prednice tuženice bivše SFRJ, plaćati tužiteljici po istoj osnovi mjesečni iznos rente od 6.636 dinara, tako da se obveže tuženicu na plaćanje rente u iznosu 1.906,53 kn od 1. listopada 2004. pa ubuduće.

U konkretnom slučaju, kad je evidentno riječ o propustima službenika zatvora u Splitu (nepoduzimanje odgovarajućih mjera radi suzbijanja unošenja opojnih droga u zatvor), zbog kojih je pritvoreniku Matku Jonjiću omogućeno da dođe u posjed narkotičkog sredstva (heroina) i da ga konzumira, sud nalazi da je njegova smrt posljedica upravo tih propusta i da stoga u konkretnom slučaju postoji pravno relevantna uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada službenika zatvora i nastale štete, a slijedom toga i obveza tuženice za naknadu štete tužitelju.

" Prigovor zastare istaknut od strane tuženice je pravilno odbijen kao neosnovan.

K. (95.000,00 DEM), a koja je od strane A. o. iz G. isplaćena 1992. na račun tuženice, a iznos od 52.000,00 DEM predstavlja naknadu štete koju je C. o. d. d. isplatilo na račun tuženice 1994.,....

Kada je u konkretnom slučaju podnositelj mogao legitimno očekivati da će odlučivanje u njegovom sporu završiti pred revizijskim sudom (budući da je podnositelj podnio tužbu protiv tuženice 14. veljače 1978. godine, kada je vrijednosni cenzus za dopuštenost revizije iznosio 5.000,00 dinara, a kojeg je dinarska protuvrijednost utuženog iznosa višestruko premašivala), onda je opisanom povredom načela vladavine prava povrijeđeno i ustavno načelo pravičnog postupka iz članka 29. Ustava.

No iz prethodnih prigovora tuženice, hrvatskog odgovora na njih te iz usmene rasprave koja je održana krajem svibnja 2008., vrlo jasno se može zaključivati o sadržaju tužbe.

Prema II-tuženiku tužiteljica je postavila zahtjev s osnova zaključene police osiguranja između I-tuženika i II-tuženice od posljedica nezgode.

No, kako ističe Sud, iz utvrđenih činjenica proizlazi da je tužitelj (ozlijeđeni) vozio motorkotač svojom desnom stranom i upravo preticao biciklistu također svojom desnom stranom, kada je iz suprotnog smjera osiguranica tuženice (osiguravajućeg društva) izlazeći iz lijevog zavoja prešla zamišljenu srednju liniju, te se okrznula s motociklom, na oko 0,6 m unutar njegove desne strane.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da postoji odgovornost tuženice Republike Hrvatske za predmetnu štetu pozivom na odredbe čl. 69. Ustava Republike Hrvatske i čl. 154. Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 dalje: ZOO).

U konkretnom slučaju I-tuženica to nije učinila, već je čak štoviše bez potrebne provjere sklopila ugovor o koncesiji prava lova za predmetno područje s II-tuženicom, pa je riječ o propustu I-tuženice u zaštiti okoliša i zdravlja ljudi koji se ogleda u pomanjkanju upozorenja čija je posljedica slobodno kretanje ljudi u području koje nije bilo sigurno.

Odgovornost I-tuženice za štetu zbog tog propusta se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 158. ZOO.

S. ušli u kabinu i stavili u pogon upotrebom odvijača neregistrirani traktor marke Fiat 880, vlasništvo tuženice, a nakon toga iskočili iz istog, tako da je traktor nekontrolirano krenuo prema naprijed i udario u automobil marke Golf, reg. oznake DA 217 - AR, na kojem automobilu je nastala šteta, da je tužitelj isplatio vlasnici oštećenog osobnog vozila ukupan iznos od 14.752,36 kn.

Tužitelj upravo od tuženice, kao vlasnice neregistriranog i neosiguranog traktora, zahtijeva isplatu navedenog isplaćenog iznosa.

Pravilno su sudovi ocijenili da bi odgovornost tuženice u konkretnom slučaju postojala pod pretpostavkama iz čl. 67. st. 1. ZS-a, dakle kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca.

Budući da u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužitelj posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, nema osnove za odgovornost tuženice, kako su to pravilno ocijenili i nižestupanjski sudovi. "

Po prigovoru zastare tuženice sudovi su utvrdili da su tužiteljima u vrijeme štetnog događaja bili poznati podaci o osobi štetnika odnosno osobi odgovornoj za štetu tuženici te svi podaci potrebni za poduzimanje odgovarajuće radnje radi ostvarenja zahtjeva za naknadu štete.

P-79/97, protiv tuženice C. o. i da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu štete protiv tog osiguravatelja, jer je utvrđbereno da tužiteljica u trenutku prelaska ceste nije imala svojstvo putnika odnosno to svojstvo je izgubila te između prelaska ceste i nastanka štete te zaustavljanja autobusa na stajalištu i iskrcaja tužiteljice iz autobusa nema uzročne veze.

Nižestupanjski sudovi su na temelju navedenih utvrđenja odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da za predmetnu štetu nema odgovornosti tuženice, jer između nepravilnog zaustavljanja autobusa dijelom na kolniku ceste i prometne nesreće u kojoj je tjelesne ozljede zadobila tužiteljica, kada je na nju, prilikom prelaska ceste, naletio osobni automobil, nema uzročne veze.

Prema tome, nema mjesta primjeni odredbe čl. 178. st. 4. ZOO-a u odnosu na autobus koji je bio osiguran kod tuženice, time niti odgovornosti tuženice, pa niti solidarno s imateljem osobnog automobila, za predmetnu štetu.

Sud prvog stupnja tužbeni zahtjev djelomično je prihvatio u odnosu na I. tuženicu Ekonomsku školu, dok je u odnosu na II. tuženicu Republiku Hrvatsku, tužbeni zahtjev u cijelosti odbio uz obrazloženje da tužiteljica nije dokazala da bi ova tuženica bila osnivač I. tuženice.

Sporno je je li II. tuženica osnivač I. tuženice, te kao takva odgovorna za nastalu štetu, te je sporna visina nematerijalne štete.

Sud prvog stupnja prihvaća prigovor promašene pasivne legitimacije II. tuženice Republike Hrvatske uz obrazloženje da tužiteljica odgovarajućim aktom o osnivanju I. tuženice nije dokazala da bi upravo II. tuženica bila njezin osnivač.

Prema ocjeni ovog suda, iz potonje zakonske odredbe proizlazi da je već po samom zakonu došlo do promjene osnivača I. tuženice kao javne ustanove, a što je i u skladu s odredbom čl. 12. st. 2. Zakona o ustanovama (" Narodne novine " br. 76/93), te da je osnivač I. tuženice, nakon stupanja na snagu ZIDZSŠ upravo II. tuženica, koja temeljem čl. 59. st. 2. Zakona o ustanovama, kao osnivač I. tuženice, za njene obveze odgovara neograničeno i solidarno.

Kod tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su s osnovom zaključili da se radi o protupravnom prisvajanju bombe od strane svjedoka L. koji ni na opetovane pozive tuženice putem javnih medija da se vrati protupravno zadržano oružje i streljivo se nije odazvao, pa ovaj sud nalazi da je pravilno primijenjeno materijalno pravo i to odredba čl. 175. ZOO-a prema kojoj ako je imaocu oduzeta opasna stvar na protupravni način, za štetu koja od nje potječe ne odgovara on, nego onaj koji mu je oduzeo opasnu stvar, ako imalac za to nije odgovoran. " VSRH, Rev-1056/2006 - 2 od 5. rujna 2007. godine.

23. Prijedlog zaključka o davanju ovlasti za zastupanje u postupku pred Upravnim sudom u Splitu, u upravnom sporu tužiteljice Općine Posedarje protiv Rješenja tuženice Vlade Republike Hrvatske o raspuštanju Općinskog vijeća Općine Posedarje, od 2. veljače 2012. godine