kasno je.. namjeravala sam spavat.. mozda malo citati prije spavanja.. ali promjena plana.. petak je... nesto mi se malo pise... sto se dogada u mom zivotu?? u posljednje vrijeme.. nista.. kao i obicno.. vrijeme nagovjestava proljece.. prekrasno proljece.. budenje.. i ja se tako osjecam... tek probudenom... u polusnu.. probudenom u nekom drugom zivotu.. zbrčkanom... bez cilja... rascjepana na djelove... vostane figure... neki novi-stari ljudi.. neka nova jutra.. i ja drugacija.. vjecno izgubljena... bez snage da saznam nove pijune u mom zivotu... nema pravila... vjetrovi se igraju sa mnom.. i mojim zivotom koji je vjecito u tudim rukama.. nikako da postanem gospodar svog zivota... kao vjecni pas lutalica u potrazi za gospodarom... nasla sam se u pustinji.. sama.. okruzena pjeskom... tek pokojim povjetarcem koji dodirne kapljice znoja na meni... cak ni fatamorgane koja ce me zavarati... sama u vjecnom.. izgubljenom.. beznacajnom vrtlogu zivota.. trazeci... u sredini sam... nemam svoje grupice.. nigdje ne pripadam.. odtudenik iz svoje vrste.. crna ovca... ne razumijem.. kao malo dijete koje tek progovara... gledam kroz prozor.. trazim odraz.. trazim utjehu... ne pripadam nigdje... cak ni samoj sebi.. dobro dosao.. u svijet.. izmisljeni... u svijet koji nema smisao.. u svijet koji je na pomolu... svijet u koji sam toliko vjerovala... koji me izdaje... a ja sama... i dalje cekam... lastavicu koja ce najaviti proljece...