fuminanti, doista možeš reći da si imala sreće, jer ljubo zemunac nije bio ničiji istureni žrtveni jarac, kao što su to danas mnogi koje nazivaju mafijašima. i kao što i sama kažeš, ljude se različito doživljava, ja sam ljubu uvijek doživljavala kao dobrog čovjeka, iako je to nerazumno za reći. pomagao je sirotinji, uvijek je bio svakome spreman učiniti uslugu, pa je čovjek često bio u situaciji da zaboravi tko on zapravo jeste, radi onih dobrih djela koje je činio. no, primjećujem da je simptom mafije u hrvatskoj sve popularniji sve se više stvari pripisuje upravo njoj. kada bi malo zgulili površinu, pronašli bi sigurno mnogo cijenjenih ljudi, kao i hrpu političara, koji rade sve i svašta, a za sve je uvijek kriva mafija. daleko od toga da ja tvrdim kako ona kod nas ne postoji, ali mislim da joj se pripisuje hrpa tudjih grijeha sa kojima nema veze. zvuči možda neobično, ali sam mišljenja da je kod nas mafija dežurni krivac za sve. jako zgodno i bez sumnje praktično;)