A još je fantastičnije zvučalo bebino glasanje koje se sad pretvorilo u tuljenje.

Isto tako vama ateističkoj manjini smetaju zvuci zvona u noći i rana jutra, a ne smeta vam puno jače tuljenje vapora kad pristižu ili parte iz luke.

Zvukovi automobilskih motora, kloparanje vlakova, tuljenje brodova prigodom ulaska u luke i sl. im nimalo na smeta.

nego, mi smo imali par tjedana stvarno savršeno dijete. bila je super razumna i sve. otprije par dana je otkirla - tuljenje. ne cvili, ne plače, ne viče - baš tuli. tuljenje može izazvat bilo što ako je neraspoložena (jutros sam joj rekla nek na izlazi iz kupaonice zatvori vrata jer se ja moram tuširati, a ona udri u tulionu na to: confused:), a zaustavlja ga - gotovo ništa. kad uhvati zamah, nakon nekgo vremena zaboravi zbog čega je počela tulit, al nemre prestat.

Čuje se tuljenje broda u daljini i kapetan okreće kormilo.

Radije sam kao pedesetogodišnjak sjedio na plaži navečer nego slušao tuljenje one man band umjetnika u svjetlucavom odijelu za sintićem koji je pjevao L ' unica donna per me.

B O N A N A N Z A,,, dogovor je pao,,, idemo za Šugarske dulibe,,,, od kuda?,, od Lukovog,,,, kada?,,,, 30 - tog, na dva dana,,, idemo vidjeti tu naslijeđenu dolinu,,, ostavštinu za koju je moguće kazati, " konačno je ovo društvo dobilo svoje sklonište ",, još je mrak kada nas Bojan skuplja po Zagrebu sa svojim niskim planinskim terencem,,, (dakle: Bojan, Sandra, Ratko i Ja-Vlado),,, pravac Gospić,,, U Karlobagu kava,,,,, a onda Lukovo, (kako su ta mjesta uz more po ljeti pusta),,, staza ravno gore uz vojarnu i to po čistoj kotrljajućoj kamenjari tako da je odmah zapamtiš,,,, inače izvorno staza ide kroz područje vojarne,,,, kod jednog kratkog odmora Bojan me slika sa bocom Stocka,, zavidni smo na Ratkovom uspjehu sa Gavrilović paštetom,,,,, a možda i ovo upali,,,,, nakon kotrljajuće kamenjare izvorna kamena staza još od Premužića,,, zavija kao zmija između planinskih stožaca a ima ih puno,,,,,, Sandra puna energije vodi,,,, zaostajem iza ekipe,, pretovario sam se,,,,,, odjedanput iza jednog zavoja životinjsko tuljenje,,, u prvi mah pomislim da me muški dvojac ispred zeza,,, ali tuljenje dolazi ispod iz jedne drage,,, tražim pogledom buku,,,, nakon nekog vremena opet,,, sada ga vidim,,, dolje u dragi ispod staze,,,,, bik bijesno tuli na svakog prolaznika kao pas,,,,,, pogled sa kamene staze otvoren prema moru,, prelazimo pola puta,,, kasnimo zahvaljujući meni,,,, sada smo u šumovitom dijelu,,,, križanje staza od Baških Oštarija a i snijeg je tu,,, upravo ga ima toliko da ti gojzerice budu mokre,,,, opet oštro gore,,,,, ostaci sela Jasenovac,,,, zaostao i umoran kao pas tražim trenutak predaha naslanjajući naprtnjaču na ostatak zida nekadašnje nastambe,,,, nije izdržao,,, a ja sa nogama u zraku i na leđima sa druge strane zida,, bez posljedica zahvaljujući naprtnjači,,,, poslije mene ostaci sela izgledaju još starije,,,,, kraj uspona,,, Ripište,,, ali i mrak je tu,,,, iako se slabo vidi prvi zaključak je - - lijepa dolina - -,,,,,, Nastavljamo pipajući po stazi,,, gdje je sklonište?,,, kao da vidim neko blijedo svijetlo gore,,,, ili mi se učinilo,,, pitam ostale da li su ispred sebe vidjeli neke tragove drugih osoba,,, nema tragova,,, nastavljamo pipati,,,, ipak je to slabo svijetlo sklonište,,,,, netko je već u njemu,,,,,,, u skloništu trojica mladih ličana sa majicama gorske službe,,,,, vrlo brzo smo kao jedna ekipa,, cuga,, klopa,, cuga,, nadmetanje u lovačkim pričama,, Mi prednjačimo (uputa: veliko mi uz glagole: prednjačiti, rasturiti, raznijeti, osvojiti, zarobiti,,, čita se: Sandra),,,,,,, vrijeme brzo prolazi,,, alkoholnih para sve više,,, cuge sve manje,,, ističe se Mile iz gorske službe,, između ostalog i specijalac,, izvrsno poznaje ovo područje i ističe važnost ovog skloništa kao jedinog takvog objekta na njemu,, saznajemo da je voda iz bunara pitka,,,,, Mile nam objašnjava čvorove koje je dobro znati,,, mene zanima onaj čvor kojim možeš otpustiti konopac s kojim si se spustio niz stijenu,,, Sandru zanimaju svi čvorovi,,, slika Mileta dok pokazuje čvorove,, a u pogledu joj možeš iščitati,, " veži me ",,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,, Ratko,, sretan,, pun planova za uređenje skloništa,, smatra da je najvažnije pokrpati krov,,, i napraviti bočnu nadstrešnicu za drva - dodaje Mile,, ličani mu obećavaju sve i svašta u pomoći oko uređenja (drvenu građu, prijevoz sa traktorima),, Ratko još sretniji,, raste,, sada ima tri metra,,, zamišljam ga kako stoji na ulazu u dulibu,, zamišljen,, visok trideset i tri metra sa sjenom koja pada na Veliki Stolac,,,, Bojan neumorno trusi cugu,,,, Sandra drži lekciju ličanima u kartanju,,,,, ja se tu i tamo ubacujem sa nekom lovačkom pričom,,, ne znam kako mi je na pamet pala ona stara kaubojska serija " Bonanza ",,,,, Bojan neumorno tru,, (ma to već znate),,,,,,,,, iza ponoći odlazim u horizontalu,, Bojan i Ratko odmah iza mene,,,,, u polusnu još dobrih sat vremena slušam Sandru kako dečkima drži predavanja i daje savjete,, na kraju i zubarske,,,,, pomislio sam tada,, " mi smo ekipa iz Bonanze ",,,,, Ratko je brižni Adam,, čuvar doline Bonanza (stari naziv: Šugarska duliba),,,, Bojan je neviđeno jak Hos,,,, golom ljevicom obara bikove koji tule na prolaznike,, dok svojom legendarnom desnicom podiže jako veliku pivsku kriglu,,,, Sandra je naravno mali Joe,, brza na revolveru i okidaču,, preciznih pogodaka,,,,,, ja sam dobri, stari Ben,,, koji obavezno dijeli savjete nakon događaja,, " u stilu: u moje vrijeme ",,,,,,,,,, Ujutro,,, malo cuge,, nije puno ostalo,,, pa red špeka, red sira,, i tako to,, ličani ubrzo odlaze, (ostavili su dojam na mene - pravi su dečki, tako različiti od većine svoje generacije),, razmjena brojeva,,, pozdravi,,, Ratko planira,,, novi linoleum za pod i ploče za zidove, Sandra zapisuje,,,, Bojan nešto traži po skloništu,, ja sretan,, naprtnjača mi je lakša za devet kila,, zapiši novu pilu govori Ratko Sandri, i metlu,, doći ću na svojoj odgovara Sandra,,, Bojan je pronašao jednu natikaču - planinsku,,, ja frčem boce i uz put kontroliram je li što ostalo,,,, Ratko se vraća izvana,,, trebaju nova vrata na zahodu,,, i nešto za pokriti stolove - dodaje Sandra,,,,, Bojan zamišljeno gleda natikaču,,,,, otvaram vojnu kutiju ispod kreveta i govorim o njenom sadržaju,, uglavnom svašta i ništa,,,,, pospremamo,,, Bojan slika natikaču,,,, idemo,,,,,,,, dolje idemo prema zadanom vremenu staze,,, kod ostatka sela Jasenovac poskliznuvši se na mokri kamen opet sam tresnuo na leđa,, i opet me spasila naprtnjača, (zapamtio sam to selo),,, dolje,, negdje iznad onog bika sredio sam nogu,,, odvojio sam se naprijed od ekipe koja je slikala panoramu Paga,, i dok sam hodao u trenutku podizanja desne noge, kasno opazih migoljenje na mjestu gdje sam trebao spustiti nogu,, brzi refleksni odskok i izvinuta noga,,, dalje sam išao šepajući,,, bolno ću se sjećati one zadnje dionice kamenjare,,, bolove sam ublažavao mislima o pivi i kavi u nekoj birtiji na povratku kući,,,,,, i to je to,,,,,,,, Adam, Hos, Mali Joe, Dobri stari Ben,,,, tndrmdrmdrm,,,, Bonanza,,,,

Živcirala me nervoznim pokretima, tom glupom, besmislenom vitalnošću gotovo jednako koliko i pjesmom kitova koju je ponekad slušala za opuštanje; terapija zvukom, tako je zvala to jebeno tuljenje, cvrčkaje, krčkanje, mukanje retardiranih krava u snošaju sa mladim sovama i križancem lava i majmuna... jebemti

Ili ne, neću hodam, napravila sam slonovsku stazu po stanu, pa hodam, da ostane takva slonovska, za podsjećanje i potmulo mrmljam ili je to tuljenje??.. naime.. naime onaj prejebeni konzilij u poliklinici, je na kraju odlučio da je zub zeznut od prethodnog konzilija i da mora van. auuughh e al nakon dva dana kak je samo, zar sam ja rekla samo? pa je samo dakle kako je ajde, samo rana boljela sad se sve zakompliciralo upalilo boli me lijeva strana zubi svi, dolje, gore, čeljusni zglob, nepce, samo kad se nakljukam tabletama protiv bolova uhvatim sat - dva mira kad se i ako se smirim, jedem jogurte, voćne, tam gdje piše obrok u jednom (hahahah dobar štos), pijem vodu, jedem juhice hladne i brojim, sve po spisku, gutam sa pola grla, jer me lijeva polovica ubija mislim da je prešlo i na sinus lijevi konzilij bi da nešto sređuje, kopa, čisti, pika injekcijama nakon pogleda, mog njima, ustanovili su da bi bilo najbolje da mi srede antibiotike, nekakve, i sad se to kaotično stanje jučer kao malo unormalilo ali danas evo ga opet ne valja, pa ne valja, boli jebemu boli mislim da mi je jetra natekla od andola, aspirina, ibuprofena, antibiotika i da, rekli su samilosno svakih 8 sati jednu tabletu prvi dan sam ih uzimala svakih 5 h, da ubrzam proces jučer sam svakih 6 sati, danas sam na svakih 7 i ne valja opet me boli opet pijem i aspirine od kojih mi kiselina proradi, pa razmišljam oću li povratit ili neću a sutra idem tamo opet da me vide, da ih vidim jer oni ne razumiju ništa. a bogme ni ja tako da ipak mislim da nekog ubijem hmmmm mm

Hrvatsko ime i nije baš sasvim hrvatsko rus. tjulen, u čemu su Laponci opet imale svoje prste no neki misle da je presudno bilo tuljanovo glasanje, tuljenje, i vretenast oblik tijela poput tuljca.

Izbacit ću ove cmoljavo dosadne misli sa znanjem da nakon postanja ima onaj slatki znakić u obliku smeća sa prekrasnom funkcijom brisanja: D Da, cmoljavim, prisječajući se jućerašnjeg dana i plakanja pred frendicom, pa pred starcima (joooj... da, pred starcima, ne pitajte me)... uglavnom, u najvećoj nadi svih vremena pouzdam se j vjerni mi PMS i to da je on kriv za " ovakvo " raspoloženje, sa podlogom u pozadini VH1 programa i nekom pjesmom koja podsjeća na stare mickey mouse crtiće, tuljenje mačke koja svakim mojim podizanjem šalice sa već hladnom kavom misli da njoj nešto dajem.... vratimo se na cmoljenje.... da, zadnjih par dana sam baš cmoljava, klinci položili za plavi pojas (stav ponosne stare: D), bliženje kraja školske godine (yeeeeyyyyy... napokon) i po mogučnosti napokon dolazi na red i moje vrijeme - polaganje zadnjih ispita, riješavanje zadnjih dogovora oko nekog biznisa i.. pa bio bi red da se pojavim na onim fizikalnim na koje sam trebala nakon operacije još prije par mjeseci.... sve u svemu mrakić.... ali... nekaj fali... pa ok, jesam ja žemska sa krasnih khm-deset godina, situirana ko crkveni miš, sa vlastitim autekom i izgledom koji eto, ne mogu negdje ući a da me se ne primjeti: D dugonoga baba sa recimo tako plavom kosom i rozim pramenovima, svakojako obojanim noktima i pearcingom na kažiprstu, tetovažom tigrića, knjigom u ruci i mp3-om na ušima: D Da, ne treba mi ništa, sve moguće kućne muško/ženske poslove obavljam sama, popravci, pokvarci, šarafljenje, odšarafljanje, nabijanje i odbijanje, farbanje i maljanje sve mi to ide od ruke ako ne i za rukom.

Prodaje se frend... a cijena? koliko i vrijedi... koliko vrijedi svako tuljenje telefona, neodgovoreni pozivi i poruke koje sam pisala tko zan kome, na koje nisam dobila odgovor... Koliko vrijede moje suzeispustene u samoci i tami moje sobe, kad mi je bilo najteze i kad ga nije bilo uz mene... Koliko vrijedi svaki moj monolog, njegovo sutko gledanje u moje tuzne oci... Koliko i svaki put kad sma se osijecala nedovoljno dobrom, svaki pogled u njeogav ramene dok bi odlazio od mene-kad mi je to najmanje bilo potrebno...

mislila sam da će kako ide vrijeme popodnevno spavanje postajat sve manje bitno. jedno vrijeme je i bilo tako - ako ne bi odspavala bila bi nervozna, ali ne nepodnošljivo. imam osjećaj da je sad sve bitnije da se pošteno odmori tijekom dana jer jučer nije odspavala i već oko 17 je postala nepodnošljivo teška i meni i sebi i cijelom svijetu. ne znam jel to zato što je sad po cijele dane vani i skače i stvarno se izmori ili zato jer je otkrila tuljenje. pa kad je umorna i krene tulit - - - ajme, majko i nije više mala, ne da si skrenut pozornost, jača je, ne zaboravlja, ne odustaje.. pa kad zapili za nešto: facepalm:. i tuče, grize, ljuti se, ima nekontrolirane kretnje, sebe lupa.. ajme, ajme

Ponekad mi je njegovo tuljenje tako magično lijepo da se pitam jesam li ga umislio?

" Ah, super " - olakšanje je veoma očito posve preplavljivalo moju prijateljicu, lice joj se opuštalo, ramena se spuštala, a tuljenje prestalo.

Meni je to čak bilo i zanimljivo, ali cura pored mene počela je tiho tuliti i to prestrašeno tuljenje trajalo je još i kad smo se odmaknuli barem trideset metara od mjesta gdje smo vidjeli žohara.

- takav užitak pripovjedanja koji je najsličniji levitaciji - najhitnije stvari već nakon tjedan dana postaju manje hitnija - prštavi sutoni - bez ikakva cilja osim slavljenja života - kože boje kruha - talog propadanja - osjećati se usamljen kada si uz nekoga s kojim nemaš ništa zajedničko - kad se već i čudo činilo nemogućim - kiša se pretvorila u umišljenu nepriliku - kao da sam sebe briše s ovoga svijeta - blagodat plakanja - ratno tuljenje sirena - zrak je svjetlucao poput mora - sunce ukotvljeno na nebu - zrak razrijeđen njezinim glasom - more je isijavalo svoju vlastitu, unutarnju svjetlost - s dna svjetla - prirodni žamor života - teret čitavog svijeta na duši - vonjati na pjenu uzavrele cvjetače

slažem se da o prolaznosti i smrtnosti treba progovarati, ako ne u svakodnevnoj komunikaciji (premda je i tu često prisutna, samo ne u direktnom obliku), a onda svakako kroz umjetnost. više cijenim religije, sustave mišljenja i pojedince koji o smrti i prolaznosti druge poučavaju, a ne plaše. kršćanske crkve stoljećima su ljude upravo plašile smrću. ničeg plemenitog ni produhovljenog u tome nije bilo. po tom pitanju istočnjačke religije ispadaju puno humanije tumačeći smrt afirmativno, nudeći ju kao osnovu za pronalazak duševnog mira, ravnoteže, samospoznaje. uzmite za primjer ritual sprovoda. kod nas je to redovito traumatično iskustvo zbog kojeg unaprijed smišljamo razloge samo da ih izbjegnemo. iritantno, tronuto limeno tuljenje, crna rijeka ljudi tupog pogleda, pop koji recitira pa mu se omakne i da pogleda na sat hoće li stići na ručak, sve to oko neukusnih, masivnih mramornih platoa s anđelima, kapelicama, krunicama i zagušljivim smradom peluda i lampiona. malo istočnije, recimo u unutrašnjosti srbije, pogrebni običaji prešli su i granice groteske. tamo ožalošćeni kupuju zavjetne darove, zlato, kubure, ikone i to onda stavljaju kraj pokojnika, plaćaju se babe narikače, sviraju cigani trubači s druge strane, hinduisti recimo smrt doživljavaju kao prijelaz i zaista se nekako čini da u to vjeruju. na njihovim sprovodima nema ni pretjerane radosti ali ni iritantnog i potpuno nepotrebnog raspirivanja tuge, tjeskobe i depresije kako se to radi na temperamentnom evropskom jugu i jugoistoku. mislim da je njima puno lakše nositi se s pitanjem smrtnosti (svoje i tuđe) nego nama jer su od malena odgajani da je promišljaju i prihvaćaju, a ne da kao mi tu temu ostavljaju za starost ili tabuiziraju.

ova dosadna je jeftina, zato je tu već drugi put. kad dođe prava megazvijezda s pjesmama koje se pamte, rihanna, tad će se moći reći da je došao netko tko je zvijezda trenutka. ovak ostaje tuljenje beyonce čiju nijednu pjesmu ne znam kak se zove, samo mi onaj monotoni tuleći zvuk s radija u ušima.

likovi: 8 djece g. i gđe Ramsey, James Ramsey, Lily, William Bankes, Tansley - ona bijaše obrubljena radošću - sasušene, ukočene riječi - često je taj prijelaz od zamisli do djela strašan - sve dok se misao ne rasprsnu od svoje vlastite jačine - bijaše kao spužva posve natopljena ljudskim osjećajima - nosila je zublju svoje ljepote - svežanj osjetljivosti - umjetnosti su tek ures na vrhu ljudskoga živora, one ne izrazuju sam život - čemu je čovjek tako smion u misli, tako plašljiv u životu? - okvir njezine ljepote bijaše - svi čovjekovi opažaji su na pola puta do istine - naslage svakodnevnog života - osjećajući trn u zapletaju te misli - klinasta srž tmine - odmor na uzvisini postojanosti - lišivši se osobnosti, čovjek se lišava briga, žurbe, vreve - vlastita djeca čovjekovim sjetilima često podare potreban potisak - izložiti rebra svoje taštine - iz cijelog mu tijela frcaju iskre umjesto riječi - osmijeh, prekriven sjećanjem, obojen snovima - profil poput izrezbarenog dragulja - nema ničega dosadnijeg, djetinjastijeg i nečovječnijeg od ljubavi, pa ipak je ona i divna i potrebna - nesvrstana čuvstva koja su tako česta - stajala je poput dima - uvijena u njihova srca - poškakljana besmislenošću vlastite pomisli - stadoše zapljuskivati obale njezina uma - njezin um se dizao i spuštao, dizao i spuštao od poezije - sutonski zidovi njihove prisnosti - u tišini bi se netko glasno nasmijao kao da se šali s ništavilom - jeknuše besciljnim jecajem žalosti - drveće, onako opustošeno, poprima sjaj poderanih zastava što svjetlucaju u tami - naša pokora zaslužuje tek letimičan uvid, a naša muka tek odgodu - da svijet odrazi doseg duše - nekoć je zrcalo sadržavalo lice - mekana njuška ljepljivih morskih zapaha - valoviti plašt tišine što je upredao u sebe krikove ptica, tuljenje brodova,... - svjetlost sagnuta pred svojim vlastitim likom u obožavanju na zidu - pogled koji zaklanja prezir i gnjev ovoga svijeta - postranični pogled što skliznu - oko njezine tužaljke ovijala se neka nepopravljiva nada - žlijeb u dubinama mraka - prostrlo se preko polja širokooko - ljepota nudi svoje čari, pruža utjehu - kao da se duga noć nastanila u njoj - ostati ležati na pijesku zaborava - sa sutonom oštrine nestane, spokoj se podiže - kroz otvoren prozor glas ljepote svijeta uđe romoreći - noć što plovi u grimizu - počivaše s nekoliko ovoja mraka na očima - zora je njihove sitne glasove upredala u svoju bjeloću - rastvoriti vrata u čovjekovom umu - bacio se unatrag u gorke vode očaja - okus i vonj što ga imaju mjesta nakon duge odsutnosti - teški zastori tuge - zauzlalo je uzao u njezinu umu - preostaci vremena - ona ostaje u njezinom umu poput umjetničkog djela - ona od trenutka tvori nešto trajno - propadamo, svatko za sebe - uvijena u svoj plašt mira - kao da u toj rupici pokapa savršenstvo trenutka - krajnja zamračenost ljudskih međuodnošaja - stojeći u mrtvačkoj svjetlosti ranoga jutra - izgraditi cijelu građevinu mašte - čovjek zaboravlja sitne nemire - sunčao se poput stvora što se nažderao života - vodoskok radosti - nekakav zajednički osjećaj koji održava cjelinu - polovica čovjekovih predodžaba o drugim ljudima su pretjerane - najviše čovjek poželi neko tajno osjetilo - bijaše tako zadovoljan da nije htio nikomu dati ni mrvicu svoje radosti Doživjela sam svoje viđenje

To je ono gukanje, cviljenje, tuljenje, zvecke, ruzice, koje ste htjeli omotati oko jednostavnih stvari, ali nije vam uspjelo, jer, jer...... no, da ne kenjam dalje.....

Nastavljamo pričati u prazno čak i nakon prekida, kao u igri pokvarenih telefona, sve dok tuljenje ne ostane jedini šum skriven u školjki moga uha.

Zašto samo katolici imaju pravo na tuljenje?

Zašto samo k a t o l i c i imaju pravo na tuljenje, vikala sam i držala grlo u lijevoj ruci?

ZAŠTO SAMO KATOLICI IMAJU PRAVO NA TULJENJE, napisala sam na papir.

Mica je ispod ZAŠTO SAMO KATOLICI IMAJU PRAVO NA TULJENJE nacrtala?? i uhvatila se za uši.

Muslimani u ovom gradu, urlala sam, nije mi se dalo pisati, nemaju pravo na tuljenje.

prevari te, dovede te u situaciju da napuštaš ono što si smatrala svojim i djetetovim domom a onda tuljenje pred tvojom kućom?: confused:

Digli su bjegunca Cigana, domobrana Makeka, a on je počeo da očajno, ciganski, nadljudski viče, a to je tako potreslo podvornikovicu i njenu dječurliju u pivnici, da je nastalo luđačko tuljenje tu i tamo: dječji plač u pivnici i cigansko naricanje pod kestenom.

tuljenje po dvajst minuta? eh da tebi netko nije možda uvalio