Pišu ć i ovaj svojevrsni zakašnjeli obljetni č arski in memoriam Marijanu Matkovi ć u, piscu koji je o č ito prestao zanimati suvremene naraštaje, jer mu mjesta na pozornici, pa ni onoj kojoj je bio intendantom, ve ć dulje vrijeme nema zagušenoj kakva jest posvemašnjom zbrkom izme đ u tuma č enja baštine i globalisti č ki nastrojenih izvedbenih priklju č aka te zasigurno osobno pritisnuta ulaskom u ona životna desetlje ć a kada č ovjek po č ne sve intenzivnije u pamet dozivati svoje mladenaštvo, nužno se prisje ć am kako su se i moji maturantski dani (godina je 1980) okon č ali upravo organiziranim posjetom nekolicine nas iz Klasi č ne gimnazije (u to doba pretvorene u neku šuvarovsku smjesu srednje i strukovne škole za suradnike u kulturno-znanstvenim ustanovama) tadašnjem Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU, kako bismo odali po č ast njegovu voditelju, velikom piscu Marijanu Matkovi ć u, i s njime poveli razgovor za TV-emisiju školskoga programa, razgovor na koji se naš sugovornik odazvao s gostoljubivoš ć u i vedrinom kakva krasi samo duhove koji iskreno vjeruju da su na svijet došli da nadahnu druge, prenesu im žar i nešto ostave i za vremena i za snage koje ć e do ć i poslije.

Tuma č i Ivanina oca Jakova.

Iako dobro znamo da nemamo pojma, mi se svejedno odajemo beskrajnim samouvjerenim tuma č enjima, a zapravo solilokvijima od kojih ni jedan ne doti č e drugu obalu.

Freud je u ranijim godinama bio intenzivno uključen u istraživanje vlastitog unutarnjeg života, uključujući sjećanja iz djetinjstva, a detalje tog procesa naći ćemo u Tuma č enju snova i prepisci s Wilhelmom Fliessom.

Naglašuju ć i posebnost nove umjetnosti sedamdesetih i jednog kontinuiteta kao alternative dominantnom modernisti č kom mainstreamu, Denegri zaklju č uje da su sedamdesete bile ne samo jedna zasebna umjetni č ka epoha s vlastitim specifi č nim produkcijama nego i cijela jedna duhovna klima u kojoj su kona č no sazreli uvjeti za novo i druga č ije prepoznavanje, č itanje i tuma č enje brojnih prethodnih umjetni č kih zbivanja.

Prevoditelj tuma č i tekst u tekstu

Režiju predstave potpisuje Himzo Nuhanovi ć, a uloge tuma č e mladi glumci i lutkari (diplomanti Umjetni č ke akademije u Osijeku) Andrea Giordani, Ivana Horvat, Vedran Komeri č ki te Petar Konkoj.

- Trebamo oko pet milijuna eura kako bismo pokrenuli dnevnu proizvodnju od 1000 komada, š to je zapravo smije š no ulaganje kada se zna da su vode ć i igra č i za razvoj istoga utro š ili desetke i stotine milijuna eura - tuma č i Magi ć te dodaje kako je za postoje ć i kapacitet potrebno anga ž irati obrtni kapital od oko 15 milijuna kuna.

To je posljedica krivog tuma č enja jezika, zaboravljanja činjenice da je i sam jezik puki privid koji omogu ć ava održanje praznine ili ništavila u samome središtu rečenoga.

Razvidno je da je zadano polje izlaganja i dijaloga široko i otvoreno raznolikim pristupima i tuma č enjima.

To ć e joj, tuma č i Marciuš, omogu ć iti da se po preporuci Ljube Babi ć a uspješno okuša u crtežima iz botanike i poslije anatomije na medicinskom fakultetu i Anatomskom institutu.

Dapa č e, smisao i regresivno-utopijski smjer njegove ideologi č nosti dovode nas u iskušenje da neke od njih upotpunimo ili ispravimo, pri č emu bi moj izbor pao na tuma č enje djela kao vježbe u schopenhauerovskoj etici odricanja.

A ekspert je netko tko je kroz istu ili sli č nu situaciju prošao te mu to daje kompetenciju tuma č enja tog iskustva na sceni.

Kako tuma č ite tu pojavu?

U č ast Mata č i ć u ovoga je puta bila prire đ ena izvedba Osme simfonije u c-molu Antona Brucknera, autora kojega je posebno volio i bio jedan od neupitnih tuma č a.

Č esti su citati iz Ovidijevih Metamorfoza (mit o Narcisu), citira se i veliko djelo Roberta Burnsa Anatomija melankolije iz 1621, i to posredovanjem druge, suvremenije knjige o melankoliji, Crnog sunca Julije Kristeve, pri č emu se prepoznaju neka psihoanaliti č ka tuma č enja (napose ona o Narcisu).

Peleš u knjizi Tuma č enje romana).

Štoviše, u školi ih nisu nimalo upoznali s dosezima doma ć e književnosti pa je č injenicu da se jedna gimnazija nazivala Francisco Franco, a druga Ausias March samu sebi tuma č io kako je drugonavedeni valjda neki frankisti č ki general, nešto poput Quiepa de Llana, da bi tek s vremenom shvatio da je March ne samo lokalni ponos nego i nacionalni pjesnik.

Istina, Rijaset (Poglavarstvo) Islamske vjerske zajednice je u travnju ove godine izdao Rezoluciju o tuma č enju islama, što je rezultat niza incidenata koje su izazvale vehabije u brojnim džematima (manje vjerske zajednice ustrojene po lokalnom, kvartovskom, to jest mahalskom principu).

Sukladno pripadaju ć im teorijskim spoznajama o obredima prijelaza, č ijim je temeljnim obilježjem tripartitna struktura u kojoj se predliminalna (separacijska), liminalna (tranzicijska) i postliminalna (inkorporacijska) faza me đ usobno uvjetuju i oslanjaju jedna na drugu, obredna se prijelaznost uskrsnih obi č aja u svjetlu takvih tuma č enja promatra u sklopu ceremonijalne cjeline poklade ⠀ korizma ⠀ Uskrs.

Zato prepjevatelj i nije više negoli tuma č, prikaziva č, iz-voditelj.

Na tre ć oj izvedbi Zrinjskog je tuma č io bariton Davor Radi ć.

Spomenutim tuma č ima donekle je nedostajalo gluma č ke izražajnosti.

Pravi žar svekolikog tuma č enja iskazao je pjeva č ki blistav tenor Domagoj Doroti ć u ulozi Jurani ć a.

Glumci tijekom predstave izgovore tek desetak re č enica, a tuma č e životinje koje simboliziraju razli č ite elemente.

Tako sestre blizanke i njihova oca tuma č e oni sami (Massoumeh Naderi, Zahra Naderi i Ghorban Ali Naderi) što cijelom filmu daje jedinstvenu dimenziju.

Je li vaša dirigentska izvedba najautenti č nije tuma č enje autora Dešpalja?

Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tuma č iti tako da podrazumijeva pravo neke države, grupe ili pojedinca da poduzmu bilo koju akciju ili izvrše bilo koji č in kojim se poništava neko od ovdje utvr đ enih prava i sloboda.

Kako bi č itatelju predo č io vlastita razmišljanja o toj temi te inicirao mogu ć e druk č ije shva ć anje, autor u tekst uvodi i sliku i rije č osvr ć e se na Kraljevi ć evu Borbu iz 1912. i Feldmanovu Pjesmu o jurišu u Prvome svjetskome ratu pokazuju ć i kako su umjetni č ki djela individue koje interpretiraju individue, i time tuma č enja umjetnosti nikako ne mogu biti objektivna.

Gluma č ke preobrazbe Ane Kari ć, Deana Kriva č i ć a, Maje Kati ć i Darka Japelja iz Buńuelovih u privatne uloge bile su vrlo minimalne, gotovo nevidljive, po č emu se tako đ er daje naslutiti da je glumac, unato č protivljenju, stopljen s likom koji tuma č i.