Pierre Guiraud je, po uzoru na De Saussureovu dihotomiju signifiant (ozna č itelj) i signifié (ozna č eno), specijalno za igru rije č ima uveo dihotomiju ludant (ludi č nik, tekst koji se igra) i ludé (ludi č no, tekst na kojemu se igra).

U prigradskom naselju Si šč ani postavit ć e se prometni znakovi kojima se ozna č ava prisustvo roda.

Igra rije č ima podriva uobi č ajenu komunikaciju, razdvaja ozna č itelj i ozna č eno, izaziva užitak.

To bismo psihoanaliti č ki mogli ozna č iti i tezom Kamov i figura Oca, pri č emu se figura Oca ne smije shvatiti samo kao doslovno porodi č na relacija, nego ona obuhva ć a majku, kao i bra ć u i sestre, ali jednako važno, ona tako đ er obaseže i sve ono što se figurom Oca moglo supsumirati, od tradicije i kulture, do eti č kih i društvenih postulata.

Figuru Oca, kao psiho/analiti č ki pritisak, Kamov poništava imenom Oca, ne samo ništenjem Poli ć a imenom Kamov, o razlozima kojim objašnjava u pismu bratu Vladimiru, nego lacanovskom sviješ ć u o falusu kao ozna č itelju.

U ovom pregledu, koji je autorica ozna č ila kao asinkroni, ipak se može jasno uo č iti kontinuitet njezina književnog rada, u kojemu je od nastanka prve mladena č ke do posljednje stara č ke pjesme proteklo sedamdeset godina.

Rije č je o potrazi za amaterijalnim ozna č iteljem.

Nažalost prerana ga je smrt sprije č ila da iz naba č aja ideje teksta kao numeri č ke funkcije ozna č itelja, grabe ć i filozofski obzor od Pitagore, neoplatonizma do Kabale, stvori novi jezik hrvatske književnosti, koji možda ne bi bio ni stvorio, kao što ga znatno kasnije ni sli č an mu Kolibaš nije stvorio, ali je svakako izazovna i sama namjera usmjerena tim pravcem.

Bista s bojama koje ozna č avaju frenološke zone prema Spurzheimovu sustavu

Atribut je pridjev koji pobliže ozna č ava imenicu, sužava, precizira ili terminologizira njezino zna č enje (kameni zid, brzi vlak, bjeloglavi sup).

Delibesovo je socijalno angažirano djelo ozna č ila metamorfoza španjolskog društva nakon gra đ anskog rata 1936 1939, a njegove su knjige, me đ u njima Cinco horas con Mario (Pet sati s Mariom), Los santos inocentes (Nevini sveci) ili El hereje (Heretik), prevedene na tridesetak jezika.

Prvi svjetski rat ozna č io je kraj jedne epohe, iznimno povoljne za Lipik, koja je završila krvavim ratom s velikim brojem poginulih i još ve ć im brojem osaka ć enih vojnika.

Sli č no je i s prezimenima osoba i rodova: nosioci su tih prezimena ozna č eni neprekinutim identitetom sa svojim davnim prethodnicima.

Osobno, u ž ivotu zajednice u kojoj ž ivim, prepoznajem č etiri elementa koji su ozna č ili vrijeme koje sam do sad a pro ž ivio u Parizu, a time i mene kao osobu: otvorenost razli č itosti, zajedni č ki ž ivot sa subra ć om, formacija u isusova č kom e na č inu postupanja i ignacijevskoj duhovnosti i otvorenost zajednice svijetu koji nas okru ž uje.

Udaljen od vlastite povijesne zbilje i kri č avo razli č it od njezinih realisti č ki posredovanih slika, Parsifal, tako re ć i, žudi da na nj primijenimo kategoriju koja se u teoriji književne fantastike nazivlje sekundarnim svijetom, a ozna č uje sveze književnih tema u sebi sro č ne, ali obilježene jakim crtama fantastike i nespojive s č itateljskim iskustvom stvarnosti.

Kad se Parsifal preosmisli kao protusvijet, izlaze na vidjelo njegova eksterna zna č enja, a ono što se sa stajališta unutrašnjega pristupa doživljuje kao njegova tematika i dno njegove znakovnosti, postaje novim ozna č iteljem ili, to č nije, ideološkim znakom, č ime se i spoznaje što ih dugujemo njegovim religiološko-filozofskim interpretacijama proširuju.

Bach je ovdje unutar svog idioma najdalji od tonske plošnosti talijanskih djela, a najbliži principu motivske razrade kakva ozna č ava provedbeni dio u klasi č noj sonatnoj formi.

Tako eufori č an Marinettijev Futuristi č ki manifest, koji ozna č ava po č etak pokreta, Machiedo utišava smještanjem u okvir razo č aranja politi č kim i društvenim prilikama te recepcijom djela mladih futurista.

Rije č je o romanu koji bi se u našem svijetu terminoloških ladica mogao uvrstiti u red romana koje stru č na literatura ozna č uje kao historiografska metafikcija.

Martina ih tretira dijalekti č ki: sjena ozna č ava odsutnost svjetla, ali je i dokaz kako ono negdje mora postojati.

Glavna sredstva tog bujanja imenske su konstrukcije na mjestu glagolskih, nepotrebna pojašnjavanja jedne imenice drugom, udvajanje gramati č kih oznaka i dr. Primjeri: vršiti potragu (tragati), vršiti popis (popisivati), vršiti popravke (popravljati) provoditi akciju prikupljanja (prikupljati), provoditi kontrolu (kontrolirati), provoditi istragu (istra ivati) obavljati poslove zastupanja (zastupati), obavljati poslove projektiranja i nadzora (projektirati i nadzirati) biti u mogu ć nosti (mo ć i); biti nazo č an (nazo č iti) u stanju bankrota; u stanju depresije, u stanju rastrojenosti; u procesu preobrazbe, u procesu u č enja, u procesu izgradnje (imenice stanje i proces stoje uz imenice od kojih svaka ve ć ozna č ava stanje odnosno proces) tijekom jeseni (ujesen)

Neverovatno, ali istinito svaki put se desi identi č an na č in i svaki put narod to popije. (...) Zapanjuju ć e je koliko malo znamo o toj, 1918. godini, koja je toliko odredila sve nas (ozna č ila V.

Izraz bricoleur izvodi iz francuske rije č i bricole, koja ozna č ava zalutali/odbijeni metak, č udnu putanju biljarske kugle, č ime naglašava snalaženje kao glavni postulat divlje misli.

Prema njema č kom povjesni č aru Ernstu Nolteu:... nije razvidno da se Ustaštvo na prvi pogled ozna č i fašisti č kim... ono kao srpska Crna ruka i makedonski VMRO... duhovno spada u ranije razdoblje kao Mazzinijeva Giovine Italia, ali... stvoreni su u europskoj epohi koja u to doba nije bila demokratska (E.

U tom kontekstu roman oslikava rasap jedne generacije i sre ć u te iste generacije, sre ć u koja je ujedno ozna č avala i ograni č avala vrijednost.

A vodvilj, dobro napisan komi č ni komad ili farsa nerijetko ostaju na površini i op ć im ozna č nicama dok sve ostalo prepuštaju drami.

Walker promatra imagologiju kao socijalnu kritiku na primjeru njema č koga slu č aja u ruskoj literaturi i društvu, u kojima se pojmom Nijemac ozna č ava ne samo jedna od najve ć ih etni č kih manjina Ruskog Carstva (Nijemci u užem, etni č kom smislu) nego i Zapad, tj. zapadna kultura uop ć e.

Tu je Jendri č ko uistinu na svom terenu pa dekonstruktivisti č ku gestualnost u razmicanju okoštalih, naj č eš ć e idologiziranih, zna č enja s nekadašnjeg ozna č iteljskog prostora posve prebacuje na poetski govor spontanih, ali preciznih i virtuoznih asocijacija koje u op ć epoznatome prokazuju klišej, a u neznatnome pronalaze novost.

Zato ga Loli ć č ita i interpretira kao glazbenu partituru, a da ozna č i otu đ enost likova oduzima im tjelesnost i predaje svemo ć i mikrofonije.

Redatelj oko protagonista inicijalno zgodno postavlja dramsku konstrukciju, s jedne ga strane na makroplanu prikazuju ć i kao neumorna i gotovo fanati č na borca za spas što više budimpeštanskih Židova, a s druge na mikrorazini kao č ovjeka koji predano skrbi o petnaestak nesretnih stanara jedne od svojih zgrada, me đ u kojima se izdvaja psihoti č na i obiteljskom tragedijom ozna č ena mlada žena Marja.