Čak su tri igrača Osijeka u ovoj polusezoni nas tupila na svim utakmi cama.

arna: nema smisla od diktiranja drugima što kako.. urekneš se: rofl: meni prijateljica na ispit stoput tupila pazi da mi ne baciš šalabahtere sa stolice, bome su nakraju svi odletili

Upravo čitam sjajan Viktorov tekst na temu Cvijetnog ili ako prebacimo, to je zapravo opće stanje stvari Kao što je (rano) komunistička štampa prokazivala zaostalu buržoaziju koja se mimikrirala i uvukla u redove naprednoga proletarijata, pa svojim starim navikama tupila njegovu borbenu oštricu i usporavala budućnost, tako Jutarnji danas napada proletarijat koji se nezasluženo želi kititi atributima i navikama buržoazije http://www.e-novine.com/stav/34458-Povratak-Superhika.html

Naciju je samo silno otupljenje i osiromašenje duha, proizašlo iz materijalnog osiromašenja i bigbraderovskog tupila (što je u srži svega), učinilo prijemčljivom za tuđe plitke potrošačke običaje.

Možda ima društvo za liječenje tupila.

Samo ja se nisam udala i ne namjeravam skoro, ma što mi okolina tupila...

Smrt je kraj i jasan rez između vitalnosti i tupila, a paradigmu anđela, zagrobnog života i cjelokupnog sklopa mitova koje je niz civilizacija razvio smo smislili mi sami, samo da bismo smirili svoju tugu kad ostanemo bez nekoga.

A onda dolaze faze paranoje, depresije, tupila, a sve je manje ugode.

Mada moj najbolji frend, u toj zajednici, je Mrvimir, mrav koji svako veče dolazi na izvor " Slavina " u našoj kupaonici - on mi pravi društvo u trenutcima kad se zadubljujem u bjelinu pločica kako bih se umirila u samospoznaji tupila - nakostriješenosti nemira.

Pozivaš se na vjeru i istovremeno pjeniš na usta od agresije, tupila i desnila

takve priglupe g ka ti koje iz vlastitog tupila i zatucanosti podrzavaju i vesele se iseljavanju ljudi s Poluotoka, planskom i namjerno cišćenje grada od njegovih vlastitih stanovnika, su gore zlo od ova 3 kriminalca sa slike.

Stvarno neznam što da vam pišem, ali spomenut ću što mi se danas dogodilo.Doslovice mi je prekipilo stalno slušati kako drugi pametuju, a ja naravno moram to sve podržavati.Ugl jedna cura mi je dosta dugo vrijeme tupila kako sam ja mršava i da nemam obline kakve ona ima.Mislim Bog me stvorio da budem takva.I uostalom zar se prijateljstvo temelji na tome imaš li velike sise i dupe, ili na uzajamnom prijateljstvo.

Bude li se Pusicka i dalje " tupila " gradane, svojom naradzastom imitacijom, kao su svi u Hrvatskoj pred Zakonom isti i Mamic i Jovanovic i ista (retorika, arogancija, i sklonost vrijedanju), ne treba se onda ni cuditi zasto Njemci traze da se uvede moritoring Hrvatskoj, Bice to " zasluga " Kukuriku koalicije ciji ce ceh placati obicni gradani, kao sto biva uvijek dok ce oni ljepo uzivati u " zasluzenim " i velikim mirovinama.Vrijeme ce pokazati tko je u pravu,

Na stranu to kaj sam joj ja svako malo tjedan-dva prije rođendana tupila da sad ima tri godine, a ne više dvije (to je znala), ona je zapamtila onaj put kad nije trebalo: rolleyes:.

Međutim, u vašem slučaju ne radi se o oboljelosti duha od božićnog tupila nego, naprotiv, o dosljednom nastavku Hellerine teorije.

Joj, pa to bi vrijedilo napraviti ako zbog ičeg, onda samo radi njegova prazna izraza lica apsolutnog tupila, ma već ga vidim;) A eto, nadati nam se slijepo, jer kao što On jednom reče:

Emancipiraj se od društvenih okova koji ti drugi nameću, emancipiraj se od od vlastitih strahova koji te koče i, čitatelju, ono najvažnije > budi svoj čovjek; uživaj u sitnicama; prepoznaj sebe i makni se od sveopćeg tupila lošeg ukusa; i sa osmijehom koračaj kroz život

a uostalom... ak ih poslusas onda bus cijeli zivot i sebi i njima tupila kak su ti unistili srecu

Zajedno s tim, razni komentatori do tupila ponavljaju neinformiranu ocjenu o " pravednosti " Fuchsova prijedloga zakona, prema kojem će svi startati bez plaćanja te kasnije besplatno studirati ako budu među " uspješnima ", a plaćati ako budu među " ostalima ".

naravno da radim plocice su prljave i kaj sad? uzmes spuzvicu i deterdent i operes to u topicu do ovog je zena rekla kako je muzu tupila da promijeni zarulju 3 mjeseca i onda ju je ONA promijenila zamisli, cudim se da nije predlozena za nagradu za zivotno djelo:) hocu reci, kaj je tu fuckin problem?? nekaj treba biti napravljeno i to se napravi, bez potrebe za teatrom i sviranjem himne vlastitoj velicini pa ljudi zive sami, pa nisu do koljena zatrpani u konzervama skuha se, opere, izriba, oprasi... u dvoje to moze jedino biti lakse = 1 sat posla dnevno

Snow, ajd, bar neka korist-da više ne budeš tupila.

Znam da je ona svake nedjelje išla u crkvu i nama djeci tupila kako trebamo i mi u crkvu ići.

Najjači podatak je da prevagu HDZ-u donosi Ruža Tomašić, koja je do jučer tupila da ne ulazimo u EU.

moji doma nisu trzali na to jer su rekli da sam zdavstveni djelatnik i da znam što je zdravo za mene... a ja sam im non stop tupila da jedem voće jer ono ima vitamina... da sam baš upravo prije no što su ušli u kuću pojela ručak.. no medjutim punila sam škrinju jelom koje ću jesti sutra...

Da li mi može netko reći-ko ima stariju djecu-kad prestaje faza škrtosti, mi će mo tek za 2 mj. 3 god a u toj smo fazi već dobra 3 - 4 mj. i to mi je katasrtofa.Koliko god ja tupila da mora dijeliti igračke, da to nije lijepo-ne pali-jednostavno mu treba baš ta igračka koju je netko dr. uzeo

Jednaki stupanj tupila doživjela je još jedino na koncertu R. E. M-a u Sloveniji prije desetak godina kada je gledala sav taj buljuk, a zatim pogleda skrenutog na pozornicu konstatirala: ` Mike Stipe.

Postoje li muško ženska prijateljstva? Ali ona prava prijateljstva... podne ponoć uvijek dostupna... imam mnogo prijatelja i uvjek sam tvrdila da postoje.... a meni su uvjek svi govorili da ne postoje... da jednostavno uvijek jedno želi više... a ja tvrdoglava kakva jesam uvjek sam tupila kako postoje kako ja imam masu muških pijatelja sa kojima sam odrasla i kako su ponekad bolji od ženskih... opet su mi govorili sve je do jednom... nisam vjerovala.... neznam zapravo ni danas što mislim.... ali imala sam tebe za prijatelja.... jako dobrog prijatelja... slušo si me satima kad bi ti plakala.... uvjek si mi znao reći baš onu pravu rijeć kad je trebala... bili smo nerazdvojni... znali smo jedno drugo u dušu... bilo je to prijateljstvo kakvo sam samo poželjeti mogla... nismo mogli ni jedne minute jedno bez drugoga... kad nebi bili skupa visili bi na mobitelu... i onda neznam kad... neznam gdje... i neznam tko prije... od nas dvoje... je poželjelo više... ili možda jednostavno se dogodilo istovremeno.... malo alkohol... malo pjesme.... malo ljubomora... prišao si... nisam te odbila.... pričali smo... bili smo svijesni... ali smo riskirali... čovjek bi pomislio kad smo se tako dobro slagali ko prijatelji da će nam veza biti bajna... i bilo je dobro... bilo je lijepo... trajalo je... ali je puklo.... neznam tko je koga prvi povrijedio.... neznam ko je koga prvi izdao... ma čak i neznam kako se sve to dogodilo... ali se događalo.... i još se događa.... malo je vremena prošlo... tek sad počinjem biti svijesna... da to više nije to... a i kad smo se svađali bili smo dio jedno drugoga... kako je danas bilo neobično čuti od stranca da si ti pošo na put... a još do nedavno sam znala kako dišeš... kako je neobično poći leći a da ti ne zaželim laku noć pa taman i ljuta na tebe... kako je teško odbijati tvoje pozive jer znam da bi me vratili u stvarnost iz koje se poneka uspijem izgubiti... čak neznam ni na koji mi naćin više faiš... kao muškarac ili kao prijatelj... jer bio si mi sve.. sve mi tvoje nedostaje... poljubci... dodiri... razgovori... svađe... ljubomora... pametovanje... ama baš sve... ali sam te prekrižila i najbolje je da ostane tako... kad te vidim najradije bih te zagrlila poljubila ali onda se sjetim koji je pako bio kraj... i neželim ga ponovo prolaziti... iako tek sad počinjem biti svijesna koliko mi fališ... rado bih ti pomogla... vidim da ti je teško.... rado bih sjela sa tobom i popričala... ali gdje bi to odvelo i sam znaš... rado bi te opet imala za prijatelja... ali negledam te tako.... možda jednog dana....

Nakon par trenutaka čistog tupila koje je prštalo iz mojeg pogleda, po sedamsto četrdeset i sedmi put ulijećem u već rutinski monolog: pa kojeg mi je jarca ovo opet trebalo?

Pričati, pričati i samo pričati.. Moja kćer ima 13 godina i glava me boli kad se sjetim što li me čeka za koju godinu.Već sada puno razgovaramo, pokušavam joj kroz primjere iz života, iz nekih filmova, članaka po novinama ukazati na odgovorno ponašanje, što ipak ne znači da joj se ne može desiti glupost.. Koliko god ja tupila..

Prije kolovoškog ljetnjog tupila, evo još poneki naslov koji bi vam mogao pasati i na vrućini i u hladu...