pročitah izvjestan broj postova pa mi je jasno kako su ' obje ' strane zastupljene (ona koja ' zagorčava ' život drugima i ona trpna strana), što je zapravo dobro jer otvara prostor dijalogu. ja osobno spadam u trpnu kategoriju, iako sam malo poradio na tom pitanju o čemu će biti riječi. naime, živim u relativno novoj zgradi (izolacija boli glava) u kojoj je 6 stanova, ali su naseljena samo dva - ja i susjedi iznad mene. radi se o manjem turističkom mjestu koje je zimi kaotično glasno: mad:, a zimi savršeno tiho. ta mi tišina paše, ali je problem što se onda sve čuje, kada se zvuci proizvedu. ne spomenuh kako je obitelj iznad mene tročlana - imaju curicu od 5 godina. obitelj je blago rečeno socijalni slučaj - tata ne radi, ili radi 2 dana pa ne radi 60, mama skuplja boce tijekom ljeta, a dijete umjesto da se igra i razvija u svakom pogledu, s mamom skuplja boce, ne druži se s drugom djecom itd, da ne davim. eh sad, ti moji divni susjedi su nezaposleni jelte, a ja bih se usudio reći i ljenčuge, ali to sad nije tema. ono što mene sablažnjava je bioritam te obitelji, s naglaskom na curicu od 5 godina koja ne ide spavati prije 1 sat iza ponoći, što je meni za zatvor, a ne za osudu. mislim da ne treba objašnjavati. drago dijete ima neke kuglice koje baca po podu što meni tupka točno iznag glave, ali još gore, izgleda kako se obožava igrati tako što povlači lakše komade namještaja po pločicama. slaba izolacija, mrtva tišina, ja pokušavam čitati u tišini, ili jednostavno spavati a ova gore tandrči s tim stolicama, pa malo kuglice, pa malo trči u nekakvim klompama, pa se malo dere, pa onda tata malo jebe majku nekome jer je biće nervozan, pa se mama uključi, pa je onda šou a ja se dižem u 7 sati ujutro nenasdpavan i cijeli dan trebam biti intelektualac prvi put sam kao usput spomenuo pater familiasu, a on će meni da žena nešto sprema u pola dvanaest? svaku noć? nakon toga sam ih opet lovio i lijepo zamolio da ne vuku namještaj po pločicama nakon 22 h, bacaju kuglice i deru se, moleći boga da će me poslušati. u protivnom, bio sam spreman kupiti nove zvučnike i svako jutro bi svi skupa slušali neku muziku ranom zorom. dragi susjedi, veliki radnici jasno spavaju do 11. srećom, ljudi su valjda shvatili i malo skulirali:) izgleda da ipak imam sreće, ali sam se zbog njih zaista zamislio kako je ljudima koji godinama rpe zbog majmuna i tzv hiperaktivne djece, poput noWe čija je majka gutala tablete ma molim vas, jedno je beba koja plače usred noći, ali već poveliko dijete koje povlači stolice i urla u ponoć nije ista kategorija. jebiga, ja sam išao u krevet nakon crtića, a nije da imam 100 godina: D dakle, ljudi dragi, morate malo zauzdati djecu, a ne se pravdati nekim pop sranjima moderne kvazipsihologije.