Čehov je svoj posljednji komad Višnjik držao komedijom i nije bio pretjerano zadovoljan praizvedbom koju je Stanislavski režirao kao turobnu dramu za što je tekst također nudio niz mogućnosti od toga da se radilo o nestajanju jednog društva pred novim kapitalističkim odnosima do toga da ga je Čehov pisao nedugo prije smrti, pa se u tekstu može barem naslutiti i autorovo opraštanje i od društva u kojem je živio i od kazališta u kakvom je stvarao, a i od vlastita života.