U vrijeme kad su Gaj i njegovi ilirci počinjali sa standardizacijom hrvatskog jezika samo su slavonski Hrvati bili u sastavu banske Hrvatske, Dalmatinci pod Austrijom, a BiH Hrvati u Turskom carstvu - tako da govoriti o nekoj državotvornosti iz današnje perspektive nema smisla, a narodni preporod je kroz cijelu drugu polovicu 19. st. tresao i danas po nekima ne tako državotvorno Primorje, Istru kao i sjeverozapadnu Hrvatsku.

Sama lokacija je poprilično zabačena, te ju je u moderno doba otkrio tek njemački inženjer Karl Sester, koji je 1881. radio u Turskom Carstvu na projektiranju cesta.

Armenci su u Turskom Carstvu imali velik utjecaj u umjetnosti i kulturi (arhitekt koji je izgradio istanbulsku sultansku palaču Dolmabahçe bio je Armenac).

Franjevci će po cijeloj turskom carstvu preuzeti dušobrižništvo nad katoličkom pukom pa tako i u Bačkoj gdje će Bački samostan biti jedan od glavnih samostana za pastoralizaciju na onim krajevima.

Nakon Morejskog rata i mirovnog ugovora potpisanog u Srijemskim Karlovcima 26. siječnja 1699. šibenskoj se biskupiji vratio sav prvotni teritorij, ali je i proširena onim dijelom stare kninske biskupije koji je ostao s ove strane granice prema turskom carstvu.

Ispravak krive pretpostavke, " Krajina " se nije nazivalo ništa, po upostavi vojne granice formirane su u Hrvatskoj i Slavoniji Hrvatska vojna krajina, Banska vojna krajina i Slavonska vojna krajina - tako se službeno zvao taj granicni pojas prema Turskom carstvu.

Dok su se voðe takvoga svijeta natjecale u izgradnji svojih paklenih ratnih strojeva, samo je mali broj ljudi poklanjao pozornost prodornim vapajima za mir koji su dolazili od jednoga starijeg zatvorenika u ucmalom i raspadajucem turskom carstvu.

U Turskom carstvu izraz se upotrebljavao za zapovjednike različitih vojnih jedinica, a kasnije u 19. stoljeću aga je postao naziv za viđeniju osobu koja je školovana ili zauzimala važno mjesto u birokraciji države, i tom smislu aga označuje pojam " gospodin. "

- Ne živimo u Turskom carstvu pa da svojoj djeci moramo odabirati životne partnere.

U Turskom Carstvu Romi se također često spominju kao kovači.

Isto ka šta su u ww2 Bošnjaci bili Hrvati, pa potpredsjenik NDH je bija dr Kulenović.najjače je kad kažu Bošnjačka handžar divizija, a u Franacuskoj, kad je bila pobuna pripadnika Handžar divizije i po toj pubuni dobila jedna aleja, ALEJA HRVATA, i sad Handžar bošnjačka divizija Ka i Safvet Bašagić Bošnjak, a on napisa knjigu POZNATI HRVATI-Bošnjaci i Hercegovci. moje mišljenje je da bosanski muslimani u turskom carstvu jesu bili poturice, ali SAMO u turskom carstvu. bosanskim muslimanima je nacija zanat, nije osjećaj, već zanat. sutra će oni bit Europljani, Danci, Balkanci po potrebi.

U to stigne Slugu Božjega g. 1673. imenovanje od svete Kongregacije za raširenje vjere misionarom Hrvata u turskom carstvu.

Sama Županija je nastala na području koje je pripadalo Vojnoj Krajini koja je štitila granice Austro-ugarske monarhije prema Turskom carstvu, a za vrijeme Jugoslavije ovo se područje nalazilo pod Brodskom Općinom.

U ovom razdoblju upečatljiva je inicijativa apostolskog vikara Bosne fra Grge Ilijića koji je u svoje ime i u ime katoličkog puka Bosne i Hercegovine 1797. poslao austrijskom caru Franji I. molbu da se ti krajevi priključe Monarhiji. [ 15 ] Ovo je razdoblje kada se intenziviraju odnosi bosanskih franjevaca s Habsburškom Monarhijom koja sve više nastupa kao pokroviteljica katoličkih kršćana u Turskom Carstvu.

Nakon pada bosanske države usljed turskim osvajanja pada i crkva krstjana (Bogumila) koja ne dobiva mjesto u turskom carstvu.

Ona je zajedno s utvrđenim slavonskim baroknim gradovima, Osijekom i Starom Gradiškom, pripadala velikom obrambenom sustavu na granici prema Turskom carstvu.

Dio tog područja (sa Drinovcima), iako je oslobođen 1717 (02.08.1717) godine, te se fra Grgur Karnjić 11.08.1917 imenuje župnikom, dok je raniji župnik bio fra šimun Komar (Komarović), ponovo ostaje de jure i de facto od 1721 godine u Turskom carstvu i dobija ime Bekija (tur. beki = ostatak), dok Imotski pripada Mlecima.

Moldavska je bila autonomna kneževina u vazalnom položaju prema Turskom carstvu, sve dok se 1859. nije ujedinila s Vlaškom i stvorila tzv. Ujedinjene provincije, iz kojih će nastati današnja Rumunjska.

Prema istraživanju Milivoja Žanetića u čitavom preostalom Turskom Carstvu upotreba crkvenih zvona bila je najstrože zabranjena.

No, kako su trgovački interesi Republike bili vezani uz povlastice što ih je Dubrovnik uživao u Turskom Carstvu, većina vlastele protivila se ovom naumu, te se oštro suprotstavila onome što je ostalo zapamćeno kao Âťvelika zavjeraÂŤ.

U 19. stoljeću selo Davor tadašnji Svinjar u sastavu je Vojne krajine sustava obrandbenih utvrda Habsburške Monarhije prema Turskom Carstvu.

Na zahtjev slavonskih franjevaca i njihovih vjernika Posilović je 2. lipnja 1653. pisao kongregaciji da su slavonski franjevci vrlo dobri redovnici, a njihovi vjernici najbolji u cijelom turskom carstvu, da primaju svakog biskupa osim Maravića, ali bi posebno željeli Benlića.

U Brodu, jednom od važnih strateških i prometnih mjesta koje je kontroliralo granični prijelaz prema Turskoj i povezivalo glavne trgovačke putove, Austrija u vremenu 1715. - 1780. gradi veliku Carsku i kraljevsku slavonsku pograničnu tvrđavu Brod na rijeci Savi, koja zajedno s utvrđenim slavonskim baroknim gradovima Osijekom i Starom Gradiškom pripada velikom obrambenom sustavu na granici prema Turskom carstvu kojeg je u prvoj polovici 18. stoljeća koncipirao princ Eugen Savojski.

bosanski muslimani su se žestoko protivili ikakvoj reformi koja se počela provoditi u Turskom carstvu u 19 stoljeću.

Od gradskih znamenitosti ističe se franjevačka crkva i samostan, zatim spomenuta tvrđava Brod, koja je zajedno s utvrđenim baroknim gradovima Osijekom i Starom Gradiškom pripadala velikom obrambenom sustavu na granici prema Turskom Carstvu.

Tvrđava Brod, spomenik barokne arhitekture 18. stoljeća bila je važna pogranična tvrđava na granici prema Turskom carstvu.

Bosna pod tim nazivom i puno većim teritorijem je postojala prije dolaska Turaka (pošto je na ovim prostorima taj momenat jako važan treba ga napisati da se ne brinemo). U Turskom carstvu, koje je trajalo i kačilo ove prostore skoro 500 godina, Bosna je bila administrativna jedinica koja je imala najveće ovlasti u svim osvojenim područjima, a veličinom te samostalnosti ne mogu se pohvaliti niti mnoge europske države koje su bile djelovi drugih velikih carstva ili monarhija i duljinom te samostalnosti u kontinuitetu.Čitam i ne vjerujem da se mnogi ne mogu pomiriti s imenom Bošnjak iako to nije daleko od onaoga naziva Bošnjan kojega Tvrko koristi u svvome pismu Papi u kojemu traži oružje za borbu protiv Turaka.Nije dobio oružje zbog toga što je Bosna bilo srednjevjekovno odredište koje je pružalo sigurnost prebjezima posebno od istočne i zapadne kršćanske crkve koji su nasilno evagelizirali i nisu do današnjih dana prestali (velika vjerojatnost da je to razlog što dokumenti dokazuju, a posebno potreba da se papu uvjeri kako su bosanski kraljevi odgajani u Kristjanskom duhu (ne kršćanskom, ali blizu, ali ipak neprihvatljivo blizu ili daleko), a u tako važnim povjesnim trenucima ugroženosti i kršćanskih zemalja)... U Bosni su, treba to otvoreno reći, nasilnije prelazili na kršćansku religiju nego na islamsku religiju što se godinama nakon toga (stoljećima) iz poznatih veza monarhija i Crkve i odobrenja za krunidbu, nije smijelo spominjati.Oni koji misle da su Kaurini ili Vlasi u Bosni, zavaravaju se jer su najobičniji pogani koji su prihvatili nametnutu religiju i tetovažica na ruci ništa ne znači... Postoje dokumenti u arhivama osmanskog carstva kao i u arhivama austrijskog carstva, venecije (mlečana) iCrkvenim arhivama gdje se dokazano u Bosni spominje narod koji nisu niti hrvati niti srbi niti crnogorci niti hercegovci niti svi oni poznati srednjevjekovni nazivi već povjesni narod koji na ovim (tim) prostoorima živi preko 1000 godina i po poznatim prezimenima se zna kako su se oni nazivali... Bošnjaci su poseban narod i oni koji ih nazivaju muslimanima samo ispravljaju krivu drinu

Ona je izgrađena krajem 16. stoljeća, na inicijativu Safiye Sultan, supruge Murata III., majke Mehmeda III. i jedne od najutjecajnijih sultanuša u Turskom Carstvu.

Za to " suludo crijevo prema Neumu " je kriva Dubrovačka republika, koja je taj dio prepustila Turskom carstvu kako ne bi graničila s Mletačkom republikom, još u 18. stoljeću.

srbija, zaostala u turskom carstvu, pravoslavna i nerazvijena, idealan je ruski cilj