Vučević nije Hajduk, isto ka šta nije ni Jarni, isto ka šta nije ni Miše, isto ka šta nisu ni ostali j e b i v j e t r i koji su uzeli sebi za pravo da im baš Hajduk bude poligon za njihovo učenje i to loše učenje.Selekcija momčadi radi se u suradnji sa trenerom, ako se ta selekcija napravi na način da se trenera ne sluša i ne konzultira onda je sasvim normalno i prirodno da taj isti digne sidro i kaže ko vas šiša gospodo sa mojim imenom se nećete sprdat i poigravat.Međutim, ako nemamš neko trenersko ime, a ima glad za lovom onda ćeš progucat g, pokrit se ušima, napisat koji elaborat i sa par patetičnih rečenica pokušat radit majmune od navijača, a paralelno s tim lovica redovito sidne na račun.Vuk sit, a ovce neka bleje.I to se baš događa, ovce bleje nitko ih i ne sluša, a pametnjaković nam spominje odgovornost, rič koju je tako lako napisat, a u praksi uopće ne postoji ne samo u balunu nego općenito u našem društvu.Trojanski konj koji su nam tutnuli pod nazivom projekta " naša dica " koštat će nas puno skuplje nego šta mislimo i sad se stvarno pitam dokada ćemo samo blejat ka ovce?

Tutnuli su mi Sumrak u ruke.

Na odlasku bi im zamotali po par kuhanih domaćih kobasa i tutnuli po bocu piva (bez kaucije)...

U T-Comu su nam tom prilikom samo tutnuli prazni A4 papir da napišemo pritužbu, jer, jasno, oni jadni tamo ionako ništa ne mogu.

A onda je došla ova izvitoperena godina, koja mi liči na, božemiprosti, staru kurvu, koju su svi iskoristili, tutnuli joj šaku kuna u ruku pa je ofucalu i neupotrebljivu šutnuli u smeće, nadajući se da ćemo je što prije zaboraviti i, naravno, zaprijetiti da se ne vraća više nikad...

zadnje tri noći stalno izlazim... bio je plan nastaviti i ovu noć, ali savladao me nekakvi osjećaj umora i sveopće kilavosti... prošlu noć mi je već pred kraj postalo toliko naporno da mi je cijela ta gužva i svi ljudi počela jako ići na živce... ali to je tako kod mene, ono, zdrav sam i sve super, a kad nekoliko dana ne moram na posao, onda se razbolim... eto kaj je privrženost firmi i " stremljenje " ka izvršenju kompanijskih ciljeva (koji fancy izrazi: -))), tempiram razbolijevanje prema kompanijskom kalendaru, e pa ak to ne zaslužuje povišicu i promaknuće onda stvarno ne znam: -)))... ma ono, sustigne čovjeka valjda taj neki fizički umor... još kad tome dodam činjenicu da sam ponovno počeo trčati i da mi koljeno to nije dobro prihvatilo, ispadne da sam fizički prilično down... ali nema veze, malo aspirina C i dobra kura voća i povrća i to se sve riješi za dan... a koljeno, bolje je, uzeo sam tjedan dana pauze, bolje ću se zagrijati sljedeći put, pa će valjda biti ok... četvrtak mi je nakon dugo vremena postao odličan dan za izlazak... problem je jedino kaj se onda u petak ide na posao nakon 3 - 4 sata spavanja... i s nadom da si se otrijeznio: -)... i ko za peh te tamo onda dočeka ludnica: razgovor sa šefom oko godišnjih ciljeva, sastanak po pitanju rezultata analize koju sam trebao napraviti, a i jesam iako su mi usput tutnuli još 10 stvari da rješavam, nakon toga pojašnjavanje rješenja određene greške kineskoj kanađanki, kandskom ircu i švedskom šveđaninu: -)... naravno, da ne bi bilo jednostavno, treba raspraviti potencijalne implementacije sa donedavnim mentorom koji me pita za savjet: -)))... a onda za kraj još i pregledati komentare na produkt koji sam radio tijekom tjedna... sve u svemu, big shit za nekoga tko je pijan zaspao iza 3 h ujutro: -))... ali anyway, razgovor je prošao dobro, čak sam i ubacio neka svoja viđenja i očekivanja tipa, dajte veću plaću ili me šaljite negdje van ili me nećete gledati tu duže sljedećih godinu dana (dobro, ne baš tim riječima, ono, blef prijetnja): -)))... analizu sam izložio nadređenima, iznio svoja viđenja rizika i prijedloge kako to sve riješiti u zadanim rokovima... s bivšim mentorom raspravio mogućnosti i dao svoje mišljenje o najboljoj... ovi tu internacionalna ekipa su se složili sa mnom i mislim da sam ih skinuo s grbače na neko vrijeme (iako imam ja više svojih " bjelosvjetskih " pacijenata)... a ovo na kraju sam uspio pregledati, ali sam ipak neke stvari ostavio za sljedeći tjedan... ne treba pretjerivati ipak: -)... posao je takav da ga nikad ne možeš završiti, uvijek dolazi još... i što više grizeš, što si sposobniji, to ga više dobivaš... jer onaj koji ti je nadređen uvijek zna na koga može računati da će mu neke stvari riješiti na vrijeme... ali nekako mi to sve sporo ide... ono, mislim, znam da radim nepunih godinu i pol dana i da sam balavac i da sam praktički donedavno bio tek neki tamo pripravničić... al kad bi ja najrađe već bio šef: -))... šalim se, naravno, zapravo još i ne znam u kojem smjeru želim voditi tu neku svoju karijeru, iako znam da nikako ne želim postati osoba koja radi 15 h dnevno i nema ništa od života... nažalost u današnje vrijeme više ne možeš jednostavno ugasiti prekidač i zaboraviti na sve, nego često taj posao nosiš sa sobom i doma i u krevet, ali mora postojati neka granica nakon koje kažeš dosta... i fora je na faksu bila kaj si se jebeno trudio i učio i onda bi položio ispit... i to ti je bila nagrada... i ako si se još više trudio i položio više ispita, dobio si još veću nagradu, prošao si godinu... ovdje nekako, trudiš se, napreduješ u znanju, dobivaš sve više posla i odgovornosti, ali te ne prate i tako neke brze promocije: -)... treba se priviknuti na to... ma zapravo sam ja full zadovoljan sa svim time... mislim, iako je to ljudima čudno, jer onako, tko je još zadovoljan s poslom... pa ja sam zadovoljan, radim posao koji mi je ok, u ekipi koja je ok, na međunarodnim projektima, komuniciram s ljudima iz cijelog svijeta, zarada je ok za hrvatske prilike (iako mi nije jasno otkud toliko mercedesa po cesti, a ja kao ok zarađujem i nemam ga.. ma ni u dalekoj perspektivi: -)))... i sve u svemu, baš je sve ok... još samo da mi uleti neka prilika pa da me pošalju malo van... želja za bijegom mi je uvijek nekako prisutna... bijeg, stalno bijeg... bijeg od osjećaja... vani puše vjetar i nemiri se uvijek probude...

Nasumično bacanje predmeta pod krevet jer vam se ne da misliti o boljem načinu spremanja samo je okidač za frustraciju (kao kada tražite slatku žutu haljinu koju ste tamo ' tutnuli ' još prošloga listopada).

Da, duboko duhovne stvari su me mučile, prosvjetljenje je bilo nadomak ruke... a onda su tutnuli reklame i ja sam prebacila na BB.:)

Zapravo, ispalo je da imam četrdeset i devet devedeset šestina te parcele, a na papiru koji su mi tutnuli je ispisano još dvadeset i sedam vlasnika, i to bez Barice...

Kad je imenovan tutnuli su mu papir s popisom ljudi koje treba maknuti.

već je bio srpanj kad su tenerifi došli na red. taksist nas je pokupio u tri sata poslije ponoći. otok je blještio. užasno nestvarno. taksist nije znao engleski pa smo mu samo tutnuli 25 eura u ruke i izašli. poslije smo vidjeli da taksist nije bio jedini neznalica. hotel je bio nekako filmovski. sa velikom knjžnicom i vlastitim kinom. veliki bazen i staza za mini golf, fino namješteni apartmani, koktel bar usred bazena i tko zna što još. obišli smo cijeli otok. mala mjestašca s tradicionalnim ozračjem. posjetili vulkansku stranu otoka koja je različita od svega što smo vidjeli posjetili nekoliko velikih zooloških vrtova gledali one smješne showove s orcama i dupinima igrali mini golf =) i gazili po atlanskom oceanu.

Vec su mi bili tutnuli listic u ruke, ulazim u separe, jos uvijek ne znam: Zeleni ili LibDem???

A tko ne voli zombije, taj sigurno preferira nepravedno zapostavljene kosture računali su glavni i grafički - pa golu Valentinu Šapošnik tutnuli ravno u koščate ruke sablasnog skeleta.

Platili frendu 50 kunića za kavicu u Mađi, ono tutnuli bezveze u ruke.

HTV je naručio i platio anketu od Promocije Plus, pa su im, onako usput, tutnuli ispod stola još 100 ura, da zero naštimaju rezultate samo za Zadar.

Onda podatak da su Soldu i visoki dužnosnici SDP-a zamolili da im izradi program ribarstva sa smjernicama, ne bi li ga tutnuli u svoj famozni Plan 21. I bi tako, eno rečenica u Planu 21, ali, osim na papiru ni ova vlast ne čini ništa, jer joj do ribe i otoka, a kamo li do čim boljeg pozicioniranja ribarske industrije prilikom našeg ulaska u EU, jednostavno nije stalo.

Aranžman s porilukom tutnuli su u vazu.

I tak su nas se hteli čim prije rešiti pa bi nam tutnuli koji dinar, samo da začepimo i preselimo se na drugi kućni broj.

možda su vam nešto tutnuli džep, da ne primjetite svašta - a kako ćemo samo mi korisnici autoputa, a to smo svi, uživati gledajući do smeće

Tutnuli smo Jeljci u ruku letak tvrtke Spiridon Imobillities.

Time se izbjegava paljenje blutootha i cuclanje baterije, a jedini downgrade je što onda ne može spojiti iPAd na struju ili neki drugi uređaj koji bi tutnuli u spomenuti otvor.

Kad je Drobnjak izjavio da je 2014. zadnji rok za Europu, to su mu mediji tutnuli u usta.

Javljanja Branke Slavice i Josipa Šarića u cjelonoćnom izbornom programu HTV je mogao i preskočiti jer niti su kog doveli pred kamere niti su kome tutnuli mikrofon pod nos, a da su slučajno uhvatili kakvog lokalnog šerifa, to bi ih vjerojatno ubilo

Kratko ali tvrdo smo si odspavali na Mihovom domu, tarot karta izvučena s police je glasila nešto kao " 4 sunca " što smo si mi protumačili da će nas 4 ipak biti na suncu sutradan, alarm u 4 h, tutnuli 40 E pod vrata na kojima piše " šef " i vozi za Malnitz.

Starci bi mi tutnuli par smeđih Alija Sirotanović novčanica u džep da si kupim pošten sendvič s parizerom i Fructalov sok.

Što je još gore, tutnuli mi rezolucija Vijeća EU br. 1708 a ono govori o bivšim stanarskim pravima.

- Uf - kazala je pak Darija kad su joj u ruke tutnuli mikrofon.

gitaristi su poput glumaca. imao sam dojam da je onaj balavac na basu svjetski prvak u sviranju air gitare pa su ga uzeli zbog dobrog izgleda. za koncert su mu samo tutnuli gitaru u ruke... da izgleda uvjerljivije. inače, taj mali ima izgled prije za tokio hotel nego za snakese... a coverdaleovo ponašanje... ma neću više..

U kutiji u kojoj je bilo odijelo svetoga Nikole pronašli su lanac, tutnuli mi ga u ruku i izgurali pred djecu i njihove roditelje.

Da se s krunicm branila Domovina nebi stigli daleko.Eto, tutnuli su im je za vrat a mnogi nisu ni znali što je to, nek se nađe.Što se pak tiče sotonskim osobama pederima i lezbama, njih ima svuda pa i u toliko hvaljenoj crkvi, priznanje od same crkve.Da neki mogu kvariti djecu, mogu, ali ako je kućni odgoj u redu, tu neće proći.Ako se neko osjeća kako se osjeća tu nema pomoći, osim da mu se dozvoli da živi normalno kao cijeli svijet, to znači da ima ista prava. Što se pak tiče bolesti, već je davno ustanovljeno da nagon nije bolest pa i psihijatri muku muče kako pomoći.