Bolje bez Bila jedna znakovita poruka u povorci tuznih radnika koji su izasli na ulicu " " Oni su krali a i nama su dali " " A ovi kradu nama nista ne daju " " A di je i kome je pripa teren u gazenici sto su radnici bili kupili za preseljenje Pokojnog Ajmo teri TIZa??

Shot at 2007 - 08 - 16 Roditelji pak neke djece ne mogu placati ucitelje pa tako i ta djeca ne idu u skole i vrlo rijetko moze se sresti pismenost medju narodom i plemenima koji govore preko 380 jezika u kojima ne postoje pisani dokumenti tako da ucenje istih jednako je sizifovom poslu.Fra Ilijijin prvi zadatak bio je ucenje jednog od jezika koji se smatraju ' osnovnim ' kako bi sa tim ljudima mogao dijeliti sve one osjecaje koje samo govor nekada moze pokazati iza tuznih lica.Njegov posjet Australiji jedan je od pokusaja da se pronadju KUMOVI - ljudi koji ce uplatom od samo 50 AUD platiti jednom djetetu (ako su u mogucnosti i vise njima) skolarinu za jednu godinu, da se upoznamo sa radom misionara i na bilo koji nacin pomognemo onima kojima je to najpotrebnije.I za hrvatski narod kaze kako ima ulogu misionara, ovako razasut po svijetu noseci sa sobom svoju nacionalnu svijest, vjeru..

Shot at 2007 - 08 - 16 Malo koji narod koji napusti svoje korijene, u svojim novim domovinama ovako cvrsto drzi svoje zajednistvo, gradi crkve, klubove, centre i zajednice u kojima ce se iskupljati i cuvati svoju tradiciju, obicaje, identitet.. Hrvati da.. Kazu da za znati sto je hrvatski ponos potrebno je jedino - biti Hrvatom.. Vjerujem i da ostali narodi tako misle ali sada je o nama rijec:) Shot at 2007 - 08 - 16 Dan mi je bio ispunjen nekakvom silnom pozitivnom snagom koju je taj covjek ostavio razgovarajuci samnom, ogromnim zadovoljstvom sto i sama postajem ' kuma ' nekom malenom djetetu crnih obraza i tuznih ociju koje ce moci uciti slova, citati o Bozicu i djetescu koje se rodilo u jaslama.. Moja misija toga dana bila je ispunjena.bas kao i moje srce.. Ne zaboravite na vase misije.. one nisu samo zivotni ciljevi nego i smisao ovog dana sto je jutrom zapocelo..

Koja razlika od malog zoo vrta na vrhu Marjana u mom rodnom gradu.... i tuznih ociju svih onih nesretnih stvorenja koja su tamo zavrsila... ali nije to ono o cemu bih zeljela pisati, odvuklo bi me predaleko i na kraju bi zvucalo prepateticno pa bi vjerojatno sve izbrisala jer ionako imam previse depresivnih postova, a onda zali boze vremena i truda.... no dakle, bila ja u maksimiru u zooloskom... i dosetala do malog mracnog paviljona... mislim da se zove " Duh monsunskih suma " ili tako nekako a unutra hrpa terarija i akvarija punih zmija, sismisa, lemura i ostalih ljupkih stvorenja koje svi rado susrecemo u mraku.

oooooo eto me po treci put danas... naisao sam na jutubu neki klip kojem popularnost raste iz dana u dan... al nazalost na gore, nazalost po toj djevojci koja se propisno osramotila... isla je izigravat facu i na kraju postala predmet sprdnje.... ahahaha... a biserice ce.. zalim ju... takve treba izvest bez kape na minus 20 na nekih 2 sata i onda ravnalom po ušima udarat... sta se ona ima prijetit preko jutuba, htjela je ispast neka prijetnja, a na kraju je ispala nova tuzna zvijezda.... sto je najgore, sve je vise i vise tuznih zvijezda, koji postaju predmet sprdnje.. a sto fali, nama je dobro, bar se smijemo ko ljudi hahaah... uostalom, ako jos niste, pogledajte o cem se radi:

iiiiiiiii........ htjela sam ti napisati pjesmu, pjesmu ociju mojih samo za tebe.... htjela sam te voljeti strastveno i njezno bez trunke maske na licu htjela sam ti napisati pjesmu, pjesmu tuznih usana, htjela sam, ali rijeci vise nije bilo zadnju si sa sobom uzeo....

Danas evo slusam kako pricas o meni, kazu da sam tebi tako sveta bila Ali jos se sjecam onih tuznih rijeci, ja te volim mala, ali odlazis mi mila...

Pa i ja zivim zivot kao i svaka druga cura.. idem na fax, druzim se, volim glazbu, filmove.. imam tuznih i sretnih dana.. imam depresivnih dana.. imam presretnih dana.. placem i smijem se.. prosla sam od beskrajne tuge do beskrajne srece.. ali imam u svom zivotu mjesta i za Njega..

nioivo, ima puno takvih tuznih prica, bas si me podsjetila na slicnu koja je meni dala razmisljat. bas prije par dana sam razgovarala sa jednim udovcem, u pedesetima, zena mu je iznenada umrla od srcanog udara prije pola godine. imali su dobar brak, 20 g, kaze da se nikad nisu posvadjali, bez trazvica i sumnji. imaju punoljetnu kcer. i o cemu taj pristojni, svjezi udovac nama prica? nekako euforicno prica kako planira iznova zasnovati obitelj, ima plan napraviti dijete sto prije. za njega je to novi pocetak, zna vec kako, s kim, gdje... pa jel to normalno, meni nije. a brak je bio dobar, i drugi to znaju, ona iznenada umre a on to radosno doceka kao novu zivotnu sansu? i to u 50 ima, sta ocekivat od nekog mladjeg? koliko taj tek ima rezervi i B planova ako se razvede ili ostane udovac.. koja je poanta tih prica, valjda da je ljudska priroda toliko pokvarena da moramo od svakoga sve ocekivati. zato ove moralne price mozemo okacit macku o rep, stvarnost je puna suprotnih primjera, ne samo nemoralnih, nego cak morbidnih dok jednom smrkne drugom svane, bas je tako nekako. neki ljudi kao da se silom moraju maknut, otic, bili krivi ili ne, da bi svoje mjesto oslobodili za nekog drugog...

Koliko tuznih ljubavi ima, a koliko puta se dogodi da ljubav pretvoris u opsesiju, prisvojis nekoga kao da je stvar, kao da je to neka sretna amajlija od koje se ne odvajas.

Domoljub 10 @ bolesni sine tuznih roditelja a da pokusas sa drugom terapijom

Sjela bih pred noc na prozor moje sobe gledajuci kako se zvijezde jedna po jedna pojavljuju, a u rukama bih drzala staru knjigu svojih tuznih pjesma.

eovo ovaj je post napisan o jednoj stvari koja mi je skroz vazna-zivot, i o jednoj za koji me boli briga a trebao bi mi bit vazniji - ljubav... zivot bez ljubavi kazu nista ne vrjedi ja mislim da kad umrem a da me niko ne voli bit ce samo manje tuznih osoba namom sprovodu, mnoge osobe su se ubile, ja to nikad si ne bi mogu napravit posto mi je zivot jako vazan, ali ipak ne bojim se smrti to je najvazniji dio zivota... danas je na misi svecenik nesta prico kako je on bio osoba s kojom je neki monjsinjor prico preko telefona, al ja mislim da to nije uopce vazno, pono su vaznije stvari koje je covjek prve napravio nego zadnje... a sad mal o ljubavi...................... i to bi bilo to tu s stavite sta ko oce posto ja o ljubavi nista ne znam osim onog sto ujem u pjesmama i vidim u filmovima a sad kisačć

ako moze mala anegdota: u neko doba blizi se njen rodendan i ona to na vrijeme " suptilno " najavljuje odlucim ju iznenaditi i igram kao da ne kuzim hintove i odem i kupim par nausnica i zlatni lancic prvo, problem je bio kako se maknuti, a da ne izazovem sumnju i tako slozim neku ad hoc pricicu da moram negdje nesto obaviti odem, pronadem, izaberem, kupim zamotam kao poklon i zamisljam si kako ce joj to biti lijepo iznenadenje no, kad sam dosao doma, ispitivanje gdje sam ja to bio i sto sam ja to radio i sumnicenje... ok, prica mi je bila suplja i za to kazem ne mogu ju kriviti, ali i dalje zelim ustrajati na iznenadenju i tako se drzim price i nekako to prode:) dva dana prije the rodendana, setamo mi gradom i ona se pocne drzati nafunjeno i kako se priblizavamo zlatarnici, ona objavi kako je njoj pun kufer svega i kako ce ona sama sebi kupiti poklon, jer ju nitko drugi ne voli i ne cijeni, bla, bla, bla... i kaj sad? zena popizdila, navaljuje, suze u ocima, sva je sebi nesretna i nevoljena, slozila si je ono, sto tuznih filmova u jedan nema mi druge nego ju povuci sa strane i pokazati joj sto nosim u torbi, no kako je ona vec zabrijala, nju to ne veseli i njoj se ne svida i i uzme poklon, ode u zlatarnicu i zamijeni za " bolje "

Jedna od tuznih prica je i ta, da se do danas nije zaustavio intenzitet inozemnog zaduzivanja, da se time sadasnje teskoce prebacuju na buduce narastaje, sto Republiku Hrvatsku dovodi u neprihvatljiv ovisnicki polozaj prema stranim financijskim sredistima moci.

Stavi uz to vasu borbu s neplodnoscu, puno je tu briga, problema i tuznih iskustava..

kako da se rijesim tih tuznih misli i sjecanja? kako da mu vjerujem opet?

moje nije da se petljam.. ja samo vodim i odvodim maloga kojeg cuvam u te jaslice.. sve sta vidim kazem roditeljima.. al njima je svejedno jer im je djete upalo u drzavni vrtic.. pa ce pregrmit jos tih par tjedana, samo nazalost, vecina tako razmislja i sretno je da im je djete uopce igdje upisano, pa sute.. p. s cijena vrtica u " nemu " je oko 1.500 kn moji idu u drzavni na jarunu, i nemam ni blizu takvih problema... sve uvijek korektno, moze se dogovorit, kad dodem po djete vidim da teta sjeda sa svima njima i prica/crta.. a ne kad dodem da teta sjedi u kutu i rijesava krizaljku dok se djeca mlate... na tetama se bas vidi koje vole i zele se bavit djecom, a koje su tamo da odrade placu.. kad bi se u mom vrticu dogadalo tako nesto... ja bi se sigurno bunila.. evo mi se mozemo " pohvaliti " da smo igram slucaja uspjeli upisati malog bas u taj vrtic nemo... e sad, citajuci ove vase postove mislim da nema roditelja koji se ne bih zapitao sta to tamo djeci rade, ali sta onda kad zbilja drugog izlaza nemas? mislim, moja zena se vec kako tu tako i na drugim forumima dobrano raspitivala globalno o privatnim vrticima, a i pojedinacno o svakom tako da nismo grlom u jagode uski kad smo upisali malog u nemu.... to s nepranjem ruku, nonsalatnim odnosom teta prema djeci mislim da previse i ne drzi vodu jer bas supruga i ja radimu u blizini vrtica, a i baka zivi samo par ulica dalje tako da smo si mogli priustiti da taj vrtic vidimo i proucimo i i neposredne blizini.. a koliko smo mi vidjeli djeca se lijepo igraju u onom njihovom ogradenom prostoru, roditelji dovode i odvode djecu bez ikakvih problema i prigovora, cak sam se nadao da vidim nekog roditelja da bar nesto nekoj teti ili ravnateljici prigovori, ali bar mi to nismo uopce vidjeli... a treba biti i malo objektivan i reci da i nisu sva djeca zlatna.ima svakakvih, zlocestih i dobrih, tuznih i veselih i normalno je da medu takvom djecom nastaju razliciti konflikti i da ne moze bas teta sve to pokriti.. nama je receno da na njih paze 2 tete koje se preklapaju 4 sata radnog vremena tako da su od 10 do 14 sa 2 tete.. 6 obroka... prostorija za " sportske " aktivnosti.. parkic... prostor je solidan (naravno uvijek moze bolje) ali ono sto smo mi vidjeli trebalo bi biti zadovoljavajhuce... cijena je uvijek diskutabilna, ali kad se nesto mora onda ne smije biti skupo...: rolleyes: uglavnom, 1.10. je datum naseg prvog dana adaptacije pa nam pozelite sve najbolje da se sto brze priviknemo, na prostor, novo drustvo, tetu i sve ostalo..: top:

A dodji u Skoplju, videces, nije to tako ruzno kako smo svi mislili da ce da bude, daje neku pozitivnu energiju, nakon dvadeset dugih i tuznih godina daje entuzijazam da mozemo i bolje.

Odnosi medju kategorijama znanja se dogadjaju po skali jakih osjecaja: smirujucih, veselih, zbunjujucih do raspleta i tuznih.

A kako se nemože ne imati vlastitu pamet, znači sjećanje - sjećam se tuznih trenutaka kad su ' moji ' oko mene mislili da ne mislim.

Tokom tuznih i suznih scena turobno smo se mrstile jedna drugoj i koristile ' palac dolje ' gestom.

a ti od 25, to uopce ne uzimaj u obzir, ti imaju u glavi nesto krivo spojeno, viruj meni, znam toliko isfrustriranih momaka od 25, 26 g koji kazu, nakon propalih veza i tuznih neuzvracenih ljubavi i odjeba koje su dobili od cura, da je najbolje nac neku od 15,16,17 pa je preodgojit kako njima odgovara, jer su one mlade i neiskusne i s njima je lako manipulirat, dok sa svojim vrsnjakinjama nije.... i jos kako su one zategnute i neiskusne u sexu pa ne mogu prigovarat.... to su ego kompleksi, imaj to uvik na umu, bez obzira koliko netko bio prekrasan, ali iza toga se krije nesto sasvim drugo..... nemoj iz očaja ili zbog trenutnog zadovoljstva bit s nekim takvim, jer ces posli samo patit i bit ce ti jos i gore...

Znaci, pored tuznih i ruznih slika imamo i vedrije samo se trebamo okrenuti osobnom suncu, izmedju ostaloga

Kad bih ja sad poceo svoju pricu o nacionalizacijama, otimacinama i izbacivanjima na ulice koje su moji preci prosli mozda bi zakljucio da je prosli sustav kreirao mnogo tuznih ljudskih prica, ali ne mozes ocekivat od danasnje generacije da placa ta stara sranja.

Ja se upravo jezim jakih rijeci, rijeci vodilja i apologetskih svjedoka pojeidnih (najcesce tuznih) epoha tipa: revolucija, diktatura proleterijata,

vec na sagledavanje svih onih teskoca i tuznih trenutaka kao neophodan zivotni put... i koliko se one nakon odredjenog vremena, a pogotovo kad si u nekoj sretnoj ili pozitivnoj fazi u zivotu, cine malenima i relativnima..

A ako se pitate sta ima: malo radi, malo se zeza, malo radi yogu malo pise pjesmice, malo cita horoskop, malo salje puse Lali, malo prica sa najboljom prijom, malo vjezba balet-aerobik, malo se miri u ogledalu, malo tuguje zbog tuznih dogadjaja, malo se sprema ic u doktorice " na kanal " u petak, malo gleda TV i puno, puno, puno misli na jednu Lijepu.

:))) da, ali rodila se nada u obliku robija k. i uzdigla povrh zakinutih i tuznih naroda i narodnosti kao feniks iz kuce cveca

Takoder ima onih, koji ne vrednuju svoj zivot... ima samoubojica, tuznih lica, koji nas zovu upomoc, da im objasnimo i kazemo, kako je zivot covjeka neprocjenjiv.... svet.